Mnogi stručnjaci, a i mame i tate, kažu da je pubertet najizazovniji period za roditelje u odgajanju djece.

Foto: Ilustracija/ Pixabay

Kada mališani dođu u tinejdžerske godine, čini se kao da odjednom govore drugim jezikom, koji je njihovim roditeljima nepoznat i nerazumljiv.

Psihologica Elena Pogonina zato je dala savjete koji roditeljima mogu pomoći da se bolje razumeju sa svojim tinejdžerima. Kako je istakla, problemi u komunikaciji sa tinejdžerima najčešće počinju između njihove 11. i 13. godine, a traju do 15–16. 

Takođe, ona ističe da se često govori o tome kako je roditeljima teško u toj fazi odrastanja dece, ali se zaboravlja da ovaj izazovan period nije lak ni za tinejdžere.

"Želi da bude prijateljski nastrojen, ali je ljut, želi da bude jak, ali je mršav, a ne može da natera sebe da vježba. Želi da bude šarmantan i dopadljiv, ali je sumoran i, izvinite, bubuljičav. Kako da živi sa tim? A roditelji ga napadaju i zvocaju mu, muka mu je od samog sebe", objašnjava Elena Pogonina s psihološke tačke gledišta kako bi se mogao osjećati jedan tinejdžer u svom tijelu.

Kako bi roditelji bolje mogli da razumiju dijete, važno je da znaju nekoliko stvari, smatra Pogonina.

Prvo, njen savet je da se često prisetite kakvi ste vi bili u uzrastu u kojem se nalazi vaše dijete. 

"Neki roditelji zaborave da su i sami nekad bili tinejdžeri, pa se ponašaju kao da su oduvijek bili odrasli, pametni i znali kako treba da se ponašaju."

Drugo, roditelji koji su iskreno zainteresovani za svoje dijete, mogu da nauče mnogo o promjenama koje se dešavaju u tijelu i psihi tinejdžera iz raznih knjiga koje su namenjene roditeljima tinejdžera. 

"Ova literatura može pomoći brižnim roditeljima kako bi razumjeli šta se dešava djetetu i kako mogu da pomognu i njemu i sebi", kaže psihološkinja.

Treće, uvijek možete potražiti pomoć psihologa, koji će vam objasniti šta se djetetu dešava, a da to ne bude trauma ni za vas ni za dijete.

Četvrto, savjetuje psihološkinja, razmislite o svom stilu roditeljstva, jer ono što je bilo dobro i odgovarajuće za malu djecu, možda nije dobro i za tinejdžere.

Peti savjet psihologa – gledajte svoje dijete kao nezavisnu, unikatnu osobu, a ne kao svoj "produžetak". Ona preporučuje da zato uživate u zajedničkim aktivnostima, vodite prijateljske razgovore i pokažete želju da razumijete svoje dijete.