Nova studija objavljena u američkom časopisu “Science” pokazuje da bebe zaista stvaraju sjećanja.

Foto: Ilustracija/ Pixabay

Prve godine života period su intenzivnog učenja, ali ljudi se toga obično ne sjećaju, što je pojava poznata kao infantilna amnezija. Međutim, nova studija objavljena u američkom časopisu “Science” pokazuje da bebe zaista stvaraju sjećanja. Ipak, ostaje pitanje zašto je tim sjećanjima teško pristupiti kasnije u životu.

Oduvijek sam bio fasciniran ovom misterioznom prazninom koju imamo u našoj ličnoj istoriji - rekao je za AFP Nik Turk-Braun (Nick Turk-Browne), profesor psihologije na Univerzitetu Yale i glavni autor studije.

U dobi od godinu djeca izvanredno uče

Otprilike u dobi od godinu djeca izvanredno uče. Oni usvajaju jezik, hodaju, prepoznaju predmete, društvene veze… “Ali mi se ne sjećamo nijednog od ovih iskustava”.
 
Sigmund Frojd , stručnjak za  psihoanalize, vjerovao je da su rana sjećanja nedostupna svijesti zbog mehanizma potiskivanja. Ali prema modernim teorijama, uzrok je hipokampus, dio mozga neophodan za epizodno pamćenje koji nije u potpunosti razvijen tokom ranog djetinjstva.

Naučnici su se oslonili na prethodne studije ponašanja koje su pokazale da bebe, koje ne mogu verbalizirati svoja sjećanja, imaju tendenciju duže gledati predmete koji su im već poznati i kojih se sjećaju.

U eksperimentu učestovalo 26 beba

Do sada je bilo nemoguće promatrati bebe, koje nerado miruju, pomoću uređaja za funkcionalnu magnetsku rezonanciju (fMRI), koji prati protok krvi kako bi se vidjela aktivnost mozga. Da bi prevladao ovu prepreku, tim Nika Turk-Brauna koristio je tehnike koje je njegova laboratorija tokom vremena usavršavala: dude, plišane životinje, podupiranje beba jastucima i psihodelične uzorke u pozadini, kako bi zadržali dječiju pažnju.

U eksperimentu, koji je uključivao skeniranje mozga, sudjelovalo je ukupno 26 beba, pola mlađe od jedne godine, a pola starije od godinu. Prvo su im pokazane slike lica ili predmeta. Kasnije im je prikazana prethodno viđena slika zajedno s novom.
 
 Mjerili smo koliko su vremena proveli gledajući poznate slike i to je naše mjerilo za razumijevanje njihovog pamćenja - rekao je.

Hipokampus - kodiranje sjećanja

Ispitivanjem aktivnosti mozga kao odgovora na sjećanje, naučnici su potvrdili da je hipokampus bio aktivan u kodiranju sjećanja od vrlo rane dobi.

To je bio slučaj za 11 od 13 djece starije od godinu, ali ne i za djecu mlađu od godinu. Također su otkrili da su bebe koje su bile bolje u pamćenju imale veću aktivnost hipokampusa."

"Ono što možemo zaključiti iz naše studije jeste da bebe imaju sposobnost kodiranja epizodnih sjećanja u hipokampusu od otprilike 12 mjeseci'' - kaže Turk-Braun.

"Genijalnost njihovog eksperimentalnog pristupa ne može se potcijeniti - napisali su istraživači Adam Ramsaran i Paul Frankland u komentaru koji prati publikaciju.

Šta se dogodilo s prvim sjećanjima?

Ali, još je tajna šta se dogodilo s tim prvim sjećanjima. Možda nikada nisu u potpunosti konsolidirana u dugotrajnu pohranu ili su možda prisutna, ali postaju nedostupna.

Turk-Braun naginje drugoj hipotezi i vodi novu studiju, kako bi utvrdio prepoznaju li bebe, mala djeca i djeca prethodno gledane slike.

Prvi rezultati sugeriraju da sjećanja mogu trajati do treće godine prije nego izblijede. Turk-Braun je posebno zaintrigiran mogućnošću da bi se takvi fragmenti jednog dana mogli ponovno aktivirati kasnije u životu.