U društvu često vlada uverenje da nešto "nije u redu" ako izbjegavamo viđanje sa prijateljima i umjesto toga biramo da budemo sami kod kuće.
Foto: Ilustracija/ Pexels
Međutim, psiholozi tvrde da ova potreba nije nužno znak tuge ili povlačenja – naprotiv, ona može da govori o nečemu mnogo dubljem.
Nekima je boravak u sopstvenom miru način da "napune baterije", drugima prilika za ličnu introspekciju, a ponekad je to samo signal da se prioriteti i odnosi mijenjaju.
Evo šta sve, prema psihologiji, može da znači kada vam više prija da ostanete kod kuće nego da se viđate s drugima.
Zašto nekad ne želimo društvo?
U društvu je rasprostranjeno mišljenje da je nešto "čudno" ako neko ne želi da izlazi. Ali istina je da potreba za vremenom nasamo ne znači automatski da nešto nije u redu. Ponekad nam je jednostavno potreban predah od buke, gužve i društvenih interakcija.
Introvertni ljudi, recimo, najbolje "pune baterije" kada su sami. Kako objašnjavaju psiholozi, previše kontakta s drugima može emotivno da ih iscrpi. U tom smislu, odluka da ostanete kod kuće može da bude način da se resetujete.
Ovaj osjećaj takođe može biti povezan sa unutrašnjom potragom – možda vam treba vrijeme da razmislite, donesete važne odluke ili se povežete sa sobom.
Nekada je to dioo procesa kroz koji prolazite – selidba, novi posao, gubitak, ili jednostavno potreba da zastanete i preispitate svoj život.
Kada povlačenje nije bezazleno
Međutim, nije svaki put u pitanju lična potreba ili introvertnost. Ako se uporno izbjegavaju druženja, moguće je da se iza toga kriju dublje emocije – anksioznost, tuga, osjećaj praznine.
Stručnjaci upozoravaju da nagli prekid kontakta sa društvom može da bude znak prikrivene depresije.
Još jedan mogući razlog je emocionalna udaljenost – možda se više ne osjećate povezano sa ljudima koji su vam nekada prijali.
Vremenom se ljudi mijenjaju, a sa njima i njihovi prioriteti. Neko ko je ranije uživao u društvu koje se okuplja zbog zabave, sada možda želi dublje odnose. U psihologiji se to zove afektivna selekcija – biramo (često nesvjesno) ko nam i dalje prija, a od koga se udaljavamo.
Lažna bliskost kroz ekrane
Dodatni faktor je tehnologija. Danas se čini da smo više povezani nego ikad – ali zapravo, mnogi su usamljeniji.
Stalna komunikacija putem telefona i društvenih mreža stvara iluziju bliskosti, ali istovremeno slabi kvalitet odnosa. Umesto stvarnog kontakta, ljudi sve više biraju brzu, površnu komunikaciju.
Psihološka istraživanja pokazala su da što više vremena neko provodi online, to manje osjeća potrebu za direktnim kontaktom – ne zato što mu prijatelji više nisu važni, već zato što mu je mozak naviknut na drugačiju vrstu stimulacije.
Šta ako se i vama dešava?
Prije svega – slušajte sebe. Ako vam prija da ostanete kod kuće i to vam donosi mir, to je sasvim u redu.
Psiholozi kažu: "Ako osjećate olakšanje kad otkažete večeru – to vam već nešto govori."
Ali ako biste željeli da izađete, a ne možete da se naterate, ako vas samoća guši – vrijeme je da o tome razgovarate sa nekim. Jedna jednostavna poruka poput "Nije do tebe, prolazim kroz težak period" može sačuvati prijateljstvo. A pravi prijatelji će – razumjeti.
KOMENTARI (0)