Zamislite da neko snima svaki trenutak vašeg života – bukvalno sve. Koliko bismo zapravo željeli da pogledamo taj snimak? Spojleri: ne biste bili šokirani time koliko spavate ili radite, već time koliko beskonačno skrolujete.

Foto: Ilustracija/ Pixabay

U viralnoj epizodi jednog podcasta, autorka i motivaciona govornica Mel Robins i profesor sa Njujorškog univerziteta Adam Alter otkrivaju poražavajuće brojke: prosječan čovjek danas provede između 15 i 20 godina svog života — da, čitavih dvadeset godina! — zureći u ekran, najčešće mobilnog telefona.

Skrolovanje koje nas prazni, a ne puni

Znate onaj osjećaj kad obećate sebi da ćete ranije na spavanje, a završite u 2 ujutru gledajući reel za reelom? Mel Robins to savršeno opisuje: „Na kraju dana si iscijeđen. Niko ništa ne traži od tebe i sve što želiš je da samo… nestaneš u skrolovanju. Ne moraš ni da budeš prisutan.”

Iako djeluje kao odmor, taj osjećaj je lažan, kaže profesor Alter. Umjesto da se istinski odmorimo – uz razgovor s prijateljem, laganu šetnju ili dobru knjigu – biramo najlakši put, koji nas, paradoksalno, čini još iscrpljenijima.

I šta ostaje posle 20 godina skrolovanja? Praznina.

Zastrašujuća brojka govori dovoljno: ako nastavimo ovim tempom, možemo izgubiti i do dvije decenije života gledajući u ekran – i to bez pravog sjećanja na to šta smo zapravo gledali. Pitanje je: koliko nas to zaista ispunjava?

Rješenje? Manje je više.

Alter predlaže da se vratimo osnovama:

Provedimo vrijeme u prirodi, bez telefona.

Razgovarajmo s ljudima, oči u oči.

Izdvojimo makar 10 minuta dnevno bez notifikacija, satova i rokova. Samo tišina i misli.

Ne morate otići u planinu – dovoljno je da zažmurite i slušate sopstveni dah ili nečiji smijeh pored vas. To je istinski odmor.

Sljedeći put kad ruka krene ka telefonu iz navike, zastanite i zapitajte se: Da li me ovo ispunjava ili me samo prazni još više?

Ako je odgovor ono drugo – zatvorite aplikaciju i okrenite se nečemu stvarnom. Jer život je previše dragocjen da bismo ga proveli “skrolujući do besvjesti”.