To je svojevrsni ritual oslobađanja, vraćanja djetinjstvu, povezivanja s prirodom i samima sobom.

Foto: Ilustracija/ Pexels

Kad zavladaju velike vrućine i toplotni talas, ništa ne zvuči tako dobro kao skakanje u more i rashlađivanje. Međutim, skok u more nije samo fizički čin spuštanja u vodu. On je simbol slobode, predavanja trenutku i puštanja svega što vas sputava. To je svojevrsni ritual oslobađanja, vraćanja djetinjstvu, povezivanja s prirodom i samima sobom.

More vas tada uči kako se prepustiti. Ne možete stati na pola skoka, ne možete se vratiti unazad. Jednom kad se odgurnete, sve što vam preostaje jeste prepustiti se osjećaju vjetra na licu, sunčevoj svjetlosti koja vam pleše po kapcima i hladnoći vode koja vas obavija.

Iza tog osjećaja oslobađanja zapravo stoje i stvarni fiziološki procesi. Istraživanje dr. Majkla Tiptona (Michael) s Portsmouth univerziteta  pokazalo je da nagli ulazak u hladniju vodu aktivira simpatički nervni sistem, a zatim brzo i parasimpatički, što donosi val energije, a potom i duboko smirenje.

Povratak unutarašnjem djetetu
 
Sjećate li se kako ste kao djeca trčali prema vodi bez imalo razmišljanja o frizuri ili mobitelu koji bi mogao ostati na obali? Skakalo se iz čistog uzbuđenja.

Taj trenutak igre i spontanosti nije samo nostalgičan – on ima i mjerljiv efekat na mozak. Istraživanje objavljeno u Frontiers in Psychology (2019.) pokazalo je da aktivna igra, pogotovo u prirodnom okruženju, povećava lučenje endorfina i dopamina, hormona povezanih s osjećajem sreće i motivacije.

Oklijevali ili ne, kad jednom skočite, shvatit ćete da se u vama probudio onaj razigrani, neustrašivi dio koji nikada, zapravo, nije nestao.

Puštanje i novo uranjanje

Svaki skok u more može biti simboličko ispiranje briga, stresa i misli koje vas guše. More ih preuzima, otapa i odnosi. Štaviše, to može postati svojevrsni ritual osobnog resetiranja.
 
Tome u prilog govori i činjenica da boravak u vodi smanjuje nivo kortizola, odnosno hormona stresa i potiče stanje lagane meditativne prisutnosti. Dakle, mozak doslovno reaguje na zvuk valova i vizualni horizont mora tako da se opušta i otvara.

Prije nego što skočite, možete napraviti ovih nekoliko koraka. Stanite na rub i zatvorite oči na trenutak. Osjetite sunce, čujte valove. Duboko udahnite i s izdahom pustite sav umor, stres i brige. Izaberite namjeru – možda želite hrabrost, možda mir, možda samo radost. Skočite s tom namjerom, osjećajući kako ulazite u more s novom energijom.

Pomjeranje vlastitih granica

Nekima skakanje, pogotovo s veće visine, izaziva strah. Možda strah od udarca u vodu, možda od gubitka kontrole. Ali prevladavanje tog straha donosi moćan osjećaj osnaženja. Kad jednom skočite, shvatit ćete da ste sposobni učiniti i ono što se činilo previše zastrašujuće.

Taj osjećaj hrabrosti možete prenijeti i na druge dijelove života – razgovor koji odgađate, odluku koju izbjegavate, promjenu koju priželjkujete.

I upravo je to ono što skokovi u more dugoročno donose. U ovom trenutku to je osvježenje, zabava, razigranost. Ali kasnije taj osjećaj nepobjedivosti možete prenijeti na čitav svoj život.

Kada sljedeći put budete na obali, ne razmišljajte previše o temperaturi vode ili frizuri nakon kupanja. Stanite na rub, nasmiješite se i skočite – za sebe, za svoje unutašnje dijete, za slobodu i za sve što želite pustiti. Uz, dakako, sve potrebne mjere sigurnosti.