Dosljednost je prva.

Foto: Ilustracija/ Pixabay

Japanski mališani važe za poslušnu i lijepo vaspitanu decu, a tome doprinosi i šicuke, japanska metoda odgajanja djece koja naglašava nježnu, dosljednu instrukciju i dnevne rutine kako bi se negovala internalizovana socijalna kompetencija.

Šicuke je širok japanski termin koji se koristi za vaspitanje, bonton i formiranje dobrih navika. Pojavljuje se u svakodnevnom roditeljstvu (učenje djece da vode računa o svom prostoru, da ljubazno pozdravljaju druge, da čekaju svoj red) i u širim kulturnim praksama (čišćenje učionice, tačnost).

Jedno dobro objašnjenje dolazi iz Nobuko Učidinog pregleda japanske dječje discipline: šicuke je i "instrukcija i praksa" koji pomažu deci da pređu sa spolja nametnutih pravila ka internalizovanim rutinama i socijalnoj kompetenciji.

Učida naglašava da je cilj šicukea da se unaprijed pripremi, a zatim postepeno ukloni kontrola odraslih dok djeca uče da se sama upravljaju.

Šicuke se često prevodi kao "disciplina", "trening" ili "formiranje navike" i predstavlja japansku ideju roditeljstva koja naglašava nježno, dosledno učenje, dnevne rutine i postepeno usvajanje društvenih normi.

Naučna literatura o svjesnom roditeljstvu, porodičnim rutinama i programima roditeljstva pokazuje da ova kombinacija (rutina plus prisutnost plus vođenje bez kažnjavanja) pomaže boljem prilagođavanju djeteta, smanjenju roditeljskog stress i boljem ponašanju, dok stroga kontrola ili nedovoljnoa prisutnost ne doprinose, prenosi Times of India.

Zašto šicuke odgovara "svjesnom" pristupu roditeljstvu

Svjesno roditeljstvo znači da roditelji s najmerom usmjeravaju pažnju na interakcije sa svojim dejtetom, gdje mame i tate odgovaraju umjesto da reaguju i regulišu sopstveni stres kako bi mogli svojoj djeci da budu mirni učitelji. Roditeljska svjesnost podržava bolju interakciju roditelja i djeteta, smanjuje grubu reaktivnost i poboljšava kvalitet discipline i koregulacije.

Praktično, kada roditelji kombinuju redovne, mirne rutine šicukea sa svesnom reakcijom, oni pružaju strukturu i sigurnost u odnosu koja je deci potrebna da internalizuju navike.

Prema knjizi Nobuko Učide "Disciplina dece u Japanu" iz 2012. godine, roditelji nadziru djecu i daju im instrukcije, vodeći njihov razvoj kako bi uspostavili rutine i obrasce ponašanja. Vremenom "mešanje" odnosno pomoć roditelja postaje sve manje potrebna kako djeca postaju sposobna da sama upravljaju obrascima ponašanja i rutinama.

Učida disciplinu predstavlja kao skelu koju treba ukloniti kada se pojavi samodisciplina, i upravo je to ono što pruža šicuke.

Istraživanja fenomenoloških studija otkrivaju dugotrajan uticaj šicukea koji se doživljava u japanskim školama i domovima, koji uči djecu društvenom bontonu i internalizuje disciplinu, čime utiče na budući životni uspjeh.

Praktični savjeti za roditelje

Jutjub i popularni savjetnici za roditelje često sažimaju šicuke u jedno nezaboravno pravilo, na primjer, podučavanje manirima kroz male svakodnevne rituale. Ema Habard je u jednom videu iznela tri ključna aspekta šicuke roditeljskog principa.

Modeliranje željenog ponašanja 

Djeca uče prvenstveno posmatranjem. Japanski roditelji svjesno pokazuju ponašanja koja žele da vide, posebno smireno upravljajući emocijama, dok djeca imitiraju roditeljske reakcije tokom sukoba ili frustracije. Ovo je potvrđeno literaturom iz razvojne psihologije koja naglašava da djeca u ranom uzrastu najviše usvajaju posmatranjem.

Šasna i dosljedna pravila

Suprotno zapadnjačkim strahovima da pravila ograničavaju dječju slobodu, japansko roditeljstvo vidi jasne granice kao izvore sigurnosti i strukture. Kada su očekivanja nedvosmislena i dosljedno ih sprovode svi staratelji, deca se osjećaju bezbjedno i manje su anksiozna, što podstiče saradnju umjesto buntovništva.

Pronalaženje uzroka lošeg ponašanja

Umjesto kažnjavanja nepoželjnih postupaka, roditelji identifikuju nedostajuću socijalnu ili emocionalnu vještinu koja leži u osnovi ponašanja, kao što su djeljenje ili strpljenje i aktivno podučavaju djecu toj vještini.

Ovaj način razmišljanja usmjeren na vještine transformiše loše ponašanje u mogućnosti za učenje, podstičući istinsko razumijevanje i trajnu promjenu ponašanja.