Crna Gora 13. i 14. novembra obilježava Njegoševe dane, posvećene najvećem crnogorskom pjesniku, vladaru i filozofu – Petru II Petroviću Njegošu.

Foto: arhiva, Kolektiv.me (spomenik posvećen Petru II Petroviću Njegošu, u istoimenom parku u Podgorici)

Petar II Petrović Njegoš – vladika, pjesnik, filozof i državnik – zauzima posebno mjesto u kulturnoj i istorijskoj baštini ne samo Crne Gore, već i čitavog Balkana.

Rođen je na današnji dan, 13. novembra 1813. godine, u selu Njeguši kod Cetinja, u poznatoj dinastiji Petrovića.

Kada je stupio na čelo Crne Gore, Njegoš je neumorno radio na modernizaciji i učvršćivanju države, sprovodeći reforme u vojsci i državnoj upravi. Kao državnik, postavio je temelje moderne crnogorske države, osnovao Senat i izvršnu vlast, organizovao sudove i uveo poreze.

Za vrijeme njegove vladavine, 1834. godine, osnovana je i prva štamparija na Cetinju, čime je Crna Gora ušla u novo doba prosvjetiteljstva i pismenosti.

Njegoševo književno stvaralaštvo doživjelo je vrhunac u djelima „Gorski vijenac“, „Lažni car Šćepan Mali“ i „Luča mikrokozma“ – djelima koja istražuju najdublja pitanja ljudskog postojanja, sudbine, dobra i zla, pravde i slobode.

Njegoš je kroz svoje stihove ujedinio duhovnost i državnost, a njegova misao i danas odzvanja kao putokaz narodu koji je uvijek znao cijeniti slobodu, čast i vjeru u dostojanstvo čovjeka.

U znak sjećanja na njegovu besmrtnu misao i djelo, 13. i 14. novembar obilježavaju se kao državni praznici – Njegoševi dani.

Širom Crne Gore organizuju se kulturne manifestacije, poetske večeri i omaži velikanu, čije su riječi ostale duboko urezane u biće crnogorskog naroda.

U nastavku donosimo neke od najpoznatijih Njegoševih stihova:

“Blago tome ko dovijeka živi,

imao se rašta i roditi.

Neka bude borba neprestana!

Neka bude što biti ne može!

Nek’ ad proždre, pokosi satana,

na groblju će iznići cvijeće –

za daleko neko pokoljenje.

 

Što je čovjek a mora bit’ čovjek,

tvarca jedna te je zemlja vara;

a zaista, tvarca božanstvena!

 

Svijet je ovaj tirjan tirjaninu,

a kamoli duši blagorodnoj!

On je teški okov robovanju,

a slobodi rajski ograda.

 

Tajanstvena sila tvojom rukom

svekoliku vodi borbu svijeta;

ti si stvoru dao smrtnu sudbu,

al’ si smrtnu dao mu i dušu.

 

I kad jednom staneš pred vječnost,

i kad ćuti nebo i zemlja,

sjeti se, čovječe, da si iskra Božja,

da je borba tvoja put ka svjetlosti.”