Portal Kolektiv donosi ekskluzivan razgovor sa prvim međunarodno sertifikovanim instruktorom alpinizma i helikopterskim spasiocem iz Crne Gore gospodinom Daliborom Drljevićem – čovjekom koji je život posvetio planinama, ali i spasavanju onih koji se u njima nađu u nevolji.

Foto: Ministarstvo odbrane Crne Gore

Njegova priča govori o istrajnosti, disciplini i snazi, ali i o dubokoj ljubavi i poštovanju prema prirodi koja, kako kaže, može biti jednako nježna koliko i nemilosrdna. Njegovo interesovanje za planinarstvo počelo je još u djetinjstvu, a ulaskom u Vojsku Crne Gore pretvorilo se u profesionalni put.

“S obzirom na to da živim u gradu okruženom planinama, interesovanje za planinarstvo javilo se još dok sam bio dijete. Kada sam stupio u službu Vojske Crne Gore, želja za alpinizmom se odmah pojavila, jer mi je Vojska omogućila da pohađam specijalizovane kurseve alpinizma u zemlji i inostranstvu. Od tada je planinarstvo i alpinizam postao sastavni dio mog života, kako profesionalno, tako i privatno" poručuje za Kolektiv.me

Postati prvi međunarodni instruktor alpinizma iz Crne Gore, kaže, bio je put koji je zahtijevao godine obuka i odricanja.

“Put do međunarodno sertifikovanog instruktora alpinizma bio je izuzetno zahtjevan i tražio je puno odricanja, discipline i strpljenja. Prvo sam morao položiti osnovne kurseve alpinizma, kako ljetnji, tako i zimski dio. Nakon toga slijedile su godine obuka i terenskog rada u Crnoj Gori, gdje sam sticao praktično iskustvo i ispunio uslove za pohađanje instruktorskog kursa u Austriji, koji je takođe uključivao ljetnji i zimski modul. Tek nakon toga imao sam pravo da učestvujem u Osnovnom kursu pretrage i spašavanja (SAR) uz pomoć helikoptera. Godinu dana kasnije završio sam Napredni kurs, a potom i Kurs za instruktora SAR-a sa helikopterom, čime sam stekao kompletno međunarodno priznato zvanje.”

Najvažnije osobine jednog spasioca su, ističe, kombinacija fizičke spremnosti, znanja i hrabrosti.

“Najvaznija je izuzetna fizicka sprema, dobra obucenost i hrabrost. Spasilac mora biti spreman da u svakom trenutku reaguje brzo, odlučno i smireno, bez obzira na uslove na terenu. Pored snage i izdržljivosti, jednako su bitni i samodisciplina, timski duh i osjećaj odgovornosti prema zadatku.”

NAJVEĆI IZAZOV - STRANI TURISTI

Navodi da kada je riječ o edukaciji planinara, iskustvo pokazuje da se domaći ljudi uglavnom pripremaju dobro, ali turisti često nijesu svjesni rizika

“Prema mom iskustvu, ljudi u Crnoj Gori uglavnom shvataju da planina nije bezazlena i većinom odlaze na planinarenje uz licencirane vodiče ili članove planinarskih klubova. Nažalost, najveći izazov predstavljaju strani turisti, koji često idu sami, nedovoljno obučeni i sa lošom ili nikakvom planinarskom opremom. Nije rijetkost da spašavamo ljude izgubljene u planini, ponekad čak obuvene u sandale ili papuče.”

Kao helikopterski spasilac, često se suočava sa situacijama gdje sekunde odlučuju o životu.

“U većini situacija dolazimo upravo u kritičnim trenucima, kada je neophodna brza pomoć onima kojima prijeti opasnost. U tim trenucima moramo djelovati sa smirenošću, pribranošću i preciznošću, jer je naša odgovornost ogromna – svaka greška može imati ozbiljne posljedice po živote ljudi koje spašavamo.”

Svaka akcija spasavanja ostavlja trag, ali najteže su one u kojima, uprkos svim naporima, nije moguće pomoći.

“Svaka akcija spasavanja nosi svoju posebnu priču, bilo da je jednostavna ili izuzetno komplikovana. Međutim, neke situacije u kojima nijesmo mogli ništa da učinimo, bez obzira na trud i sposobnosti, ostaju duboko urezane u sjećanju cijelog života. Takve situacije nas stalno podsjećaju na ozbiljnost i odgovornost ovog posla.”

Foto: Ministarstvo odbrane Crne Gore

STRAH KAO SAVEZNIK - DRŽI NA OPREZU

Strah je, kaže, sastavni dio ovog posla i nužan element preživljavanja.

“Iskreno, u ovom poslu strah je neophodan jer nas upravo on drži opreznima i pažljivima, ne samo spasioce, nego i planinare. Kada strah nestane i osoba počne da misli da joj se ništa loše ne može desiti, povećava se rizik od nezgoda, koje u ekstremnim situacijama mogu biti i kobne po život. Strah stoga koristimo kao alat opreza i racionalnog djelovanja.”

Navodi da iako spašavanje nosi rizik po sopstveni život, najveća motivacija mu je svijest da može spasiti tuđi.

“Rizik uvijek postoji i neće nestati, ali činjenica da u tom trenutku možemo pomoći ili spasiti nečiji život daje ovom poslu smisao i motivaciju. Taj osjećaj odgovornosti i mogućnost da promijenimo tuđu sudbinu nema cijenu.”

Dodaje da najčešće greške planinara odnose se na precjenjivanje sopstvenih sposobnosti i neadekvatnu opremu.

“Najčešće greške čine ljudi koji precijenjuju svoje sposobnosti i znanje o planinarenju, a ne koriste ni adekvatnu planinarsku opremu. Često ne žele da angažuju obučenog vodiča, pa odlaze sami u planinu, što ih vrlo često dovodi u opasne situacije i nevolje.”

PSIHIČKA SNAGA, VAŽNA KAO FIZIČKA

Naglašava da je psihička snaga jednako važna kao fizička, a gradi se kroz stalne obuke i simulacije.

“Psihička snaga je od presudne važnosti u ovom poslu, jer se stalno susrećemo sa raznim povredama i kritičnim situacijama koje zahtijevaju pravovremenu, smirenu i adekvatnu reakciju. Priprema se zasniva na kontinuiranim psihofizičkim vježbama, obukama i simulacijama realnih situacija, kako bismo uvijek bili spremni i sposobni djelovati profesionalno i sigurno.”

Poruka mladima koji vole planine je jednostavna – učite od iskusnih i pristupajte prirodi sa poštovanjem.

“Najvažnije je da na početku imate iskusnog i licenciranog vodiča koji dobro poznaje planinu i može vas pravilno uputiti kako se pripremiti za planinarenje. Kasnije, kada steknete dovoljno iskustva ili položite osnovne kurseve i obuke za planinskog vodiča, možete samostalno uživati u svim čarima i ljepotama planine, ali i poštovati njenu snagu i surovost" saopštio je za portal Kolektiv.me

Ovaj razgovor pokazuje koliko odgovornosti nosi posao spasioca i koliko odricanja stoji iza međunarodnog zvanja koje naš sagovornik ponosno nosi. Njegove riječi podsjećaju da planina nikada nije samo pejzaž, već živi prostor koji traži znanje, pripremu i odgovornost. A oni koji su joj posvećeni, poput njega, najbolji su dokaz da se hrabrost i skromnost mogu spojiti u istoj misiji – misiji spašavanja života.

Piše: Marko Kovačević