Uočava se trend sve većeg broja djece koja kasnije progovaraju, ali na nivou Crne Gore i dalje ne postoje zvanični podaci o obimu ovog problema. 

Foto: Ustupljena fotografija/Privatna arhiva 

Povodom ovogodišnjeg Međunarodnog dana djeteta, važno je podsjetiti roditelje da nikada nije kasno da zatraže stručnu pomoć logopeda.

”Rana intervencija ključna je za razvoj djeteta – pomaže mu da lakše i brže nadoknadi propušteno, osnaži komunikaciju i izgradi samopouzdanje”, poručila je logoped Dušica Milatović za portal Kolektiv.me.

Do treće godine dijete obično izgovara sve samoglasnike i oko desetak suglasnika, dok se pravilna artikulacija svih glasova očekuje oko pete godine.

Milatović ističe da razvoj govora nije samo izgovor glasova, već i razvoj cjelovitih jezičkih struktura.

„Govor nije izgrađen ako dijete pravilno izgovara glasove, a nema razvijene jezičke strukture“, objašnjava ona.

Djeca sa kašnjenjem govorno-jezičkog razvoja, ukoliko nemaju oštećenje sluha ili neurološke smetnje, mogu ispoljavati različite teškoće: probleme u izgovoru više glasova,slabije verbalno pamćenje, nepravilnu upotrebu gramatičkih oblika, otežano verbalno izražavanje.

RANI SIMPTOMI

 “U praksi se većina roditelja stručnjacima obraća tek nakon što dijete napuni dvije godine, u trenutku kada se očekuje da već izgovara fraze i kratke rečenice, a ono još ne izgovara nijednu riječ”, kazala je Milatović.

Ona objašnjava da određeni znaci mogu ukazivati na razvojne poremećaje:

0–12 mjeseci: odsustvo plača ili sisanja, slabost mišića, poteškoće pri gutanju, odsustvo osmijeha i vokalizacije, ne reaguje na jake zvukove, pretjerena mirnoća ili hipertonija.

12–18 mjeseci: ne reaguje na ime, izostaje kontakt pogledom, ne imitira pokrete, ne izvršava jednostavne verbalne naloge, ne koristi prve riječi, prisutni stereotipni pokreti ili bezrazložni napadi uznemirenosti.

18–24 mjeseca: ne imenuje poznate predmete, ne izgovara jednostavne riječi i fraze, ne odgovara na osnovna pitanja, odsustvo imenica, glagola i pridjeva u rječniku, ne voli prisustvo druge djece, bezrazložni napadi besa ili smijeha.

24–36 mjeseci: ne prepoznaje upotrebu predmeta na slici, odsustvo rječnika od 500–1000 riječi, ne koristi svoje ime, ne pokazuje koliko ima godina, ne postavlja osnovna pitanja, društveno distanciranje, stereotipne radnje, agresivnost i odsustvo straha od realnih opasnosti.

“Stepen oštećenja je različit i kreće se od nultog nivoa (alalija), do izrazitih leksičkih i gramatičkih teškoća (razvojna disfazija), do normalnog izražavanja ali sa teškoćama u čitanju (disleksija), pisanju (disgrafija), poremećaju ritma i tempa govora (mucanje)”,  objašnjava Milatović za portal Kolektiv.me

 UTICAJ MODERNIH NAVIKA NA RAZVOJ GOVORA

Precizno utvrđivanje razloga zašto dijete ne govori često je vrlo složeno, jer mogućnosti mogu biti različite. Ali ono što je sigurno jeste da uvijek razlog postoji.

 “Brojni su uzroci zbog kojih djeca danas sve kasnije progovaraju, ali ne treba zaboraviti da višesatno gledanje crtaća i pjesmica na tabletu, telefonu ili TV-u dovodi do toga da mališani sporije razvijaju govor“, ističe Milatović.

Ona  upozorava da nijedan ekran ne može da zamijeni živu riječ, a roditelji su model djetetu jer djeca uče posmatrajući.

“Roditelji svojom adekvatnom stimulacijom mogu u značajnoj mjeri unaprijediti jezički razvoj djeteta. Govor je nešto što nam je biološki dato, i svako zdravo dijete će govoriti ukoliko postoji adekvatna socijalna stimulacija,” pojašnjava Milatović za naš portal.

DJEČACI ČEŠĆE KOD LOGOPEDA 

Kada je riječ o razlikama između polova, Milatović objašnjava da statistika pokazuje nešto veću zastupljenost dječaka u logopedskim ordinacijama, ali da razlike u samim poteškoćama ne postoje.

“Možemo reći da procentualno veći broj dječaka nego djevojčica ide kod logopeda. Međutim, ne postoji razlika u govorno-jezičkoj patologiji koja pogađa dječake i djevojčice — problemi su isti, samo je učestalost nešto veća kod dječaka”, navodi ona.

Jedan od najefikasnijih načina stimulacije govora jeste svakodnevna verbalna interakcija sa djetetom.

“Svaki put kada dijete pere ruke, jede ili se oblači, roditelji bi trebalo da imenuju sve što rade, uključujući dijelove tijela koje u tom trenutku peru, oblače ili brišu. Tako dijete desetine puta dnevno čuje iste riječi i prirodno počinje da ih usvaja”, savjetuje Milatović.

Preporuka stručnjaka je da sva djeca, bez obzira na to postoje li sumnje na kašnjenje u govoru ili ne, obave kontrolni pregled kod logopeda oko druge godine života.