Završnim riječima specijalnih tužilaca Vukasa Radonjića i Jovana Vukotića, te odbrane i okrivljenih, danas je u Višem sudu u Podgorici okončano suđenje Vesni Medenici, bivšoj predsjednici Vrhovnog suda Crne Gore i Milici Vlahović Milosavljević, sudiji Privrednog suda Crne Gore.

Foto: arhiva, PR Centar/YouTube screenshot

Sudija Branislav Leković je zakazao za drugi decembar izricanje prvostepene presude.

 Specijalni tužilac Radonjić zatražio je od suda da okrivljene oglasi krivim i kazni po zakonu.

Za sudiju Vlahović Milosavljević, tužilac je od suda zatražio da bude osuđena na godinu zatvora, dok je za Medenicu tražio tri godine zatvora.

Na osnovu izvedenih dokaza, tužilac je istakao da je dokazano da su okrivljene izvršile krivična djela, da je okrivljena Vlahović Milosavljević izvršila krivično djelo zloupotreba službenog položaja iz člana 416 stav 1 Krivičnog zakonika Crne Gore, a okrivljena Medenica krivično djelo zloupotreba službenog položaja putem podstrekavanja.

"Nije sporno da je sudija Vlahović Milosavljević postupala u predmetu P.br. 564/16, te da je korporacija 'Ten' oštećena, u sporu sa firmom Rada Arsića, koji je kum Vesne Medenice. Postoji prepiska između Vlahović Milosavljević i Medenica, u novembru i decembru 2018. godine, koje su pravno valjane. Vjerodostojnost poruka se potvrđuje spisima predmeta."

Vlahović Milosavljević je u odbrani pred SDT-om između ostalog navela da je Medenica telefonom pozivala i tražila da donese rješenje o privremenoj mjeri, da je popustila pod pritiskom, te da je Medenica jako nezgodna kada joj se neko zamjeri. Sve ukazuje da je Medenica stvorila odluku da sudija Vlahović Milosavljević da izvrši krivično djelo i donese odluku u korist njenog kuma Rada Arsića. Nakon što je donijela privremenu mjeru, Vlahović Milosavljević je obavjestila Medenica. Potom je Medenica u poruci navela da će to propratiti i "da će pozvati Blaža", koji je bio član vijeća Privrednog suda Crne Gore koje je potvrdilo odluku. To što je vijeće potvrdilo odluku sudije Vlahović Milosavljević, nije od značaja, jer postoji sumnja da su vijeće i Blažo Jovanić počinili krivično djelo.

Advokat Nikola Martinović se zapitao kao građanin kakve institucije ima Crna Gora.

"Naš SDT ima zlonamjeran pristup. U slučaju sudije Jovana Stankovića, koji je kao svjedok priznao da je donio nezakonitu odluku i to je nesporno. Rekao je da je pod pritiskom Vesne Medenice, donio odluku za koju je znao da je nezakonita i koju je ukinuo Viši sud u Podgorici. Za SDT je sudija Stanković svjedok pravednik, dok je sudija Milica Vlahović Milosavljević, koja je donijela rješenje, koje je potvrđeno i zakonito, ali je SDT krivično goni. Ko ovdje nađe pravdu biće kandidat za Nobelovu nagradu. Korporacija “Ten” nije pretrpjela nikakvu štetu, niti je nastala šteta zbog donošenja privremene mjere. Korporacija 'Ten' ne postavlja imovinsko pravni zahtjev iz prostog razloga što je pravosnađnim presudama 'Ten' dužna više Radu Arsiću, nego što traži od Rada Arsića. Predlažem da sud oslobodi od optužbe sudiju Milicu Vlahović Milosavljević”, kazao je advokat Martinović u završnoj riječi.

Sudija Milica Vlahović Milosavljević na početku završne riječi je naglasila da je ovo suđenje o jednoj odluci koja je pravosnažna i zakonita

"Ova optužba me je prinudila i natjerala da moram da dokazujem da sam neosnovano i nevino optužena i da branim opšte poznato i opšte prihvaćeno stanovište u pravnoj teoriji da između zakonitosti i pravosnažnosti stoji znak jednakosti. Nisam kriva i zato predlažem da me oslobodite od optužbe. Nikada nisam mogla pomisliti da će ta odluka nekoliko godina nakon njene pravosnažnosti postati osnov optužnog akta specijalnog državnog tužioca koji želi da dokaze njenu nezakonitost, i to sopstvenim tumačenjem odredaba Zakona o izvršenju i obezbjeđenju", kazala je.

Dodala je da ni preciziranjem optužnog akta nisu otklonjene kontradiktornosti i protivrječnosti iz ranije optužnice.

"Naime, nasuprot tezi optužbe da je privremena mjera određena na imovini nepokretnostima predlagača obezbjeđenja, ista je nesumnjivo određena na imovini protivnika obezbjeđenja, i to na njegovom stvarnom pravu, tj.hipoteci, upravo u skladu sa članom 287 stav 1 i članom 288 stav 1 tačka 3 Zakona o izvršenju i obezbjeđenju. Osim toga, u konkretnom slučaju nedostaje elemenat protivpravnosti, kao jedan od osnovnih obilježja bića krivičnog djela, s obzirom da sam predmetno rješenje donijela u skladu sa zakonom, u zakonom propisanom postupku, u okviru svojih zakonskih ovlašćenja, i kao takvo je postalo pravosnažno. Pravosnažno okončan postupak obezbjeđenja u kom je određena zakonita privremena mjera, jedina je pravnorelevantna činjenica za presuđenje ove krivičnopravne stvari. Takođe, u konkretnom slučaju nedostaje i posljedica krivičnog djela, kao bitno obilježje bića krivičnog djela, budući da donošenjem zakonitog rješenja nije nastupila bilo kakva štetna posljedica, niti je bilo kome teže povrijeđeno pravo. Prema tome, odluka koja je predmet optužbe nije donijeta suprotno, već upravo u skladu sa članom 287 stav 1 članom 288 stav 1 tačka 3 Zakona o izvršenju i obezbjeđenju, a uz to je potvrđena kao zakonita u postupku po prigovoru protivnika predlagača rješenjem vijeća Privrednog suda Crne Gore Ip.br.367/19 od 31.01.2019. godine, dakle samo mjesec dana nakon njenog donošenja", rekla je Vlahović Milosavljević.

Kazala je i da je Vijeće povodom prigovora ispitalo sve elemente koje tužilac problematizuje i potvrdilo njenu odluku kao zakonitu.

"Dakle, tužilac nezakonito, sopstvenom ocjenom i tužilačkim uvjerenjem koje predstavlja kao autentično tumačenje zakona, podriva zakonitost i pravosnažnost potvrđene sudske odluke. lako direktno ne optužuje i ne procesuira članove vijeća Privrednog suda koje ju je potvrdilo, tužilac im indirektno stavlja na teret da su bili saučesnici moje zloupotrebe, time što su potvrdili moju navodno nezakonitu odluku, što je apsurdno i na taj način sebi pripisuje vlast, moć i kontrolu odluka sudova, koja ovlašćenja nema ni po Ustavu ni po zakonu. Još je veći apsurd što tužilac, uprkos tome što tvrdi da je moja odluka nezakonita, istovremeno ne dovodi u pitanje zakonitost drugostepene odluke tročlanog IP vijeća, iako je ona i dalje na snazi već skoro sedam godina. Ako sudija treba da odgovara zato što je njegova odluka, iako zakonita 'nekom nanijela štetu' ili 'teže povrijedila prava drugog', onda bi po toj istoj logici tužilac morao da odgovara za svaku oslobađajuću presudu zato što je neosnovano optuživao nevine ljude i tako na najteži način povrijedio njihova brojna zakonom i ustavom zagarantovana prava", istakla je.

Istakla i da bi takav pravni pristup doveo do apsurda pravni poredak jedne države, jer bi pravosudni organi postali predmet krivične odmazde zbog profesionalnih odluka koje su podložne različitom pravnom tumačenju.

"Drugostepena odluka u konkretom slučaju isključuje protivpravnost i samim tim moju krivicu, pa ovakvom optužbom tužilac svjesno koristi svoj službeni položaj da pokrene postupak protiv mene kao sudije bez zakonskog osnova, a to dokazuje time što ne optužuje, niti procesuira članove drugostepenog IP vijeća, koje je odbilo kao neosnovan prigovor protivnika predlagača i u cjelosti potvrdilo moju odluku donijetu u prvom stepenu", rekla je.

Vlahović Milosavljević je kazala i da tužilac pokušava da sopstvenom procjenom primjene prava preuzme ulogu organa nadređenog sudskoj vlasti i time poništi efekat pravne sigurnosti.

"Ako bi se prihvatila logika tužioca, krivični sud bi morao da otvori pitanje zakonitosti drugostepene odluke IP vijeća i da preispita pravosnažnost odluke građanskog suda. Privremena mjera po svojoj prirodi ograničava nečije pravo dok traje postupak, a privremeno ograničenje prava protivnika predlagača obezbjeđenja, čak i kad bi postojalo nije 'šteta', niti teža povreda prava drugog, u smislu člana 416 stav 1 Krivičnog zakonika Crne Gore, nego zakonita posljedica odluke koja je postala dio pravnog poretka ove države. Dakle, privremena mjera nije izbrisala hipoteku, ona je i dalje ostala realno obezbjeđenje, kao stvarno pravo i oblik garancije koja obezbjeđuje potpunu naplatu, a postupak naplate protivnik obezbjeđenja nikada nije ni inicirao, što isključuje težu povrijedu prava iz člana 335 Zakona o svojinsko-pravnim odnosima. Prema tome, privremena mjera ne uvećava imovinu, niti stvara imovinsku korist, a odlaganje izvršenja u ovom slučaju nije šteta, nego materijalno-procesna posljedica zakonito donijetog rješenja", istakla je.