Demokratski razvoj države ogleda se u efikasnosti i odgovornosti institucija u zaštiti žena od nasilja, država i nadležni organi moraju djelovati brže, koordinisanije i odlučnije, uz jasniju i ujednačeniju sudsku praksu.

Maja Raičević, Foto: PR Centar

To je poručeno na Danima otvorenih vrata Centra za ženska prava, kojim je počela kampanja borbe protiv nasilja nad ženama.

Direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević, poručila je da se “demokratski razvoj jedne države mjeri brzinom i kvalitetom zaštite žena od nasilja, a reakcija sistema na nasilje nad ženama je „lakmus test vladavine prava“.

“Ako država ne može zaštititi one koji su najugroženiji, onda nijedan drugi reformski uspjeh nema punu vrijednost“, jasna je Raičević.

Kako je naglasila, samo ove godine pružile smo oko 4.000 specijalizovanih usluga i podržale 242 žene, od kojih 129 prvi put, više nego ijedne prethodne godine.

Raičević je podsjetila da žrtve u najvećem broju slučajeva ukazuju na sporost institucija i nedostatak senzibiliteta, zbog čega je podrška specijalizovanih servisa nezamjenjiva.

Takođe je istakla, da je kroz rad u brojnim radnim grupama, Centar za ženska prava, dostavio veliki broj preporuka koje su ušle u državne dokumente, uključujući “Akcioni plan za poglavlje 23, prve sudske smjernice za dosljedniju i rodno osjetljivu kaznenu politiku i novu Strategiju za zaštitu žrtava”.

Centar za ženska prava je u saradnji sa Ministarstvom prosvjete, nauke i inovacija i drugim institucijama,a uz podršku EBRD formirao radnu grupu za izradu prvog Protokola za suzbijanje seksualnog nasilja u školama. U saradnji sa Vrhovnim državnim tužilaštvom prate primjenu obavezujućeg uputstva za tužioce, o čemu su objavile i prvi izvještaj.

Kroz učešće u Nadzornom odboru za Reformsku agendu, Centar prati sprovođenje mjera protiv rodno zasnovanog nasilja, a doprinio je i izradi nacionalne strategije za rodnu ravnopravnost i lokalnog plana Glavnog grada.

Raičević je navela da, kroz rad u Operativnom timu za borbu protiv nasilja nad ženama i nacionalnom timu za identifikaciju žrtava trgovine ljudima, Centar kontinuirano radi na unapređenju institucionalnih praksi i većoj zaštiti žrtava. Posebno je istakla projekte rehabilitacije i integracije žrtava nasilja i djece, kao i obuke za pravosuđe, policiju, socijalne službe i građane.

Uz podršku Britanske vlade, Centar je omogućio pristup pravdi kroz besplatnu pravnu pomoć, dok je podrška EU i drugih partnera omogućila nadzor nad sudskim postupcima, obuke i direktan rad sa žrtvama.

Raičević je podsjetila na snažan odjek prve regionalne kampanje protiv femicida, pokrenute u saradnji s partnerima iz regiona i agencijom McCann. Kampanja, kako je naglasila, „govori istinu koja se često gura pod tepih – da mnoge žene nasilje počinju da trpe upravo od dana vjenčanja, i da ono traje godinama“

Zaključila je da će Centar nastaviti da radi na terenu, uz zajednicu i institucije, kroz radionice, obuke, proteste i neposrednu podršku ženama.

Predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić poručila je da država i institucije moraju djelovati brže, koordinisanije i odlučnije u zaštiti žena od nasilja, uz jasniju i ujednačeniju sudsku praksu u ovoj oblasti.

“Pravni okvir postoji, ali nije dovoljno efikasan da spriječi najteže ishode”, istakla je Pavličić.

Dodala je da je „uloga sudova ključna i da moramo postupati bez odlaganja, sa punim razumijevanjem položaja žrtava, kako bismo spriječili njihovu sekundarnu viktimizaciju“.

“Pokrenula sam izradu Smjernica za izricanje kazni u predmetima seksualnog i rodno zasnovanog nasilja jer je neophodno da sudovi primjenjuju zakon jasnije, dosljednije i rodno senzitivno”, rekla je Pavličić

Prema njenim riječima “smjernice treba da obezbijede ujednačenu kaznenu politiku i pravovremeno reagovanje kako bi se spriječilo ponavljanje nasilja“, jasna je Pavličić.

Pavličić je naglasila da borba protiv rodno zasnovanog nasilja zahtijeva usklađeno djelovanje policije, pravosuđa, socijalnih službi, obrazovnih institucija i nevladinog sektora, jer nijedna institucija, “pa ni Vrhovni sud, ne može sama odgovoriti na sve izazove”.

Viša državna tužiteljka Ana Radović poručila je da je „zaštita žena koje trpe nasilje apsolutni prioritet tužilaštva, naglašavajući da svaka odluka i svaka reakcija institucija direktno utiče na sigurnost žrtava i može spriječiti ili dovesti do tragedije”.

“Zaštita žena mora biti u prvom planu. Svaka prijava nasilja, svaki poziv, svaki nagovještaj rizika zahtijeva hitnu i odlučnu reakciju. Nema čekanja i nema odlaganja kada je život žene ugrožen“, poručila je Radović.

Podsjetila je da je upravo zato “Vrhovni državni tužilac donio Uputstvo koje jasno definiše obaveze tužilaca, standarde postupanja i obaveznu, brzu koordinaciju sa policijom i centrima za socijalni rad”.

“Ovo Uputstvo je poruka žrtvama da nijesu same i poruka počiniocima da nasilje neće proći nekažnjeno“, kazala je ona.

Radović je naglasila da je najveća snaga Uputstva u njegovoj hitnosti i jasnim procedurama” svaki slučaj nasilja mora odmah biti obrađen, uz procjenu rizika i preduzimanje mjera zaštite bez odlaganja. Istakla je da su multisektorska saradnja i stalna komunikacija sa žrtvama ključni preduslovi da sistem zaista funkcioniše i da žene osjete sigurnost”.

“Tužilaštvo mora graditi povjerenje kod žena, da znaju da će biti saslušane, zaštićene i da neće biti vraćene u opasnost”.

Dodala je da je za uspješnu primjenu Uputstva neophodno kontinuirano jačanje kapaciteta tužilaca, policije i socijalnih službi, kako bi svaka institucija mogla da reaguje brzo, dosljedno i odgovorno.

Radović je poručila da će tužilaštvo nastaviti da preduzima sve radnje kako bi sistem zaštite funkcionisao bez izuzetka, naglašavajući da je „svaki život zaštićen samo onda kada svaka institucija uradi svoj dio posla“.

Britanska ambasadorka Don Meken, poručila je da je borba protiv rodno zasnovanog nasilja dugoročan prioritet Ujedinjenog Kraljevstva u Crnoj Gori.

“Godinama podržavamo snažnu mrežu organizacija civilnog društva koje se zalažu za rodnu ravnopravnost i ukazuju na povrede prava žena. One su ključne u borbi protiv antirodnih narativa koji usporavaju napredak društva“, poručila je ona.

Dodala je da je pitanje borbe protiv rodno zasnovanog nasilja „važan dio završnih mjerila za poglavlje 23 i značajan segment Reformske agende“, te da je zbog toga nužna kontinuirana podrška institucijama sistema.

“Britanska ambasada je u prethodnom periodu pružala podršku tužilaštvu i sudijama kako bi se unaprijedila institucionalna reakcija u slučajevima nasilja nad ženama”, poručila je

Centar za ženska prava, ističe Mekemn, ima ključnu ulogu u zagovaranju sistemskih promjena, ali i u pružanju besplatne specijalizovane pomoći žrtvama nasilja,od pravnog savjetovanja i zastupanja, do psihološke podrške i pratnji kroz postupke.

Kako je kazala, bez takve vrste pravne i psihosocijalne podrške, mnoge žene ne bi mogle ostvariti pravo na pristup pravdi.

Psihološkinja Centra za ženska prava Ana Jaredić, istakla je da je ženama koje preživljavaju nasilje najpotrebnije povjerenje, jasna informacija i osjećaj sigurnosti, te naglasila da sistem mora djelovati brže, ujednačenije i osjetljivije na rizik.

“Naš servis pruža sveobuhvatnu podršku ženama koje su preživjele nasilje, od besplatne pravne pomoći i psihološke podrške, do pratnji kroz institucije i hitnih intervencija. Važno je da žena osjeti da nije sama i da proces može proći bez dodatnog straha“, kazala je Jaredić.

Dodala je da se samo u ovoj godini Centru za ženska prava obratilo 242 žena, među kojima 129 novih korisnica, te da je pruženo 3958 pojedinačnih usluga.

“Iza svakog od tih brojeva stoji jedna osoba, jedan život i jedna priča, to je ono što našem radu daje smisao“, naglasila je ona.

Jaredić je objasnila da žene koje se obraćaju Centru najčešće nose dvije ključne brige da li će im se vjerovati i šta ih dalje čeka.

“Povjerenje u iskaz žrtve je osnov za procjenu rizika i za pravovremeno izricanje zaštitnih mjera”, jasna je ona.

Druga velika potreba žena je jasna i stalna informisanost o postupku, jer im procesi, od prijave do sudskog postupka često djeluju nepredvidivo i zastrašujuće.

Zato Centar posebnu pažnju posvećuje objašnjavanju svakog koraka i održavanju kontinuirane komunikacije, što ženama donosi osjećaj kontrole, sigurnosti i stabilnosti.

Ona je istakla da u svakodnevnom radu vide i gdje u praksi nastaju prepreke,neujednačeni standardi, nedovoljno jasne procedure i nedostatak koordinacije.

“Te uvide Centar aktivno prenosi institucijama kroz radne grupe, kako bi doprinio unapređenju sistema, i u korist žena koje se nikada neće direktno obratiti organizaciji, ali jednako zavise od efikasne institucionalne zaštite”.

Servisi Centra za ženska prava su važni, ali da sami po sebi ne mogu zamijeniti obaveze institucija.

“Ključ uspjeha je da policija, tužilaštva, socijalne službe, sudovi i zdravstveni sistem postupaju proaktivno, blagovremeno i u skladu sa svojim obavezama”, istakla ke Jaredić.

U tom kontekstu, naglasila je da su Dani otvorenih vrata važan prostor za dijalog, saradnju i zajedničko djelovanje, kako bi svaka žena u Crnoj Gori dobila pravovremenu i adekvatnu zaštitu, bez obzira na to gdje živi.