U razgovoru za portal Kolektiv, rukovodstvo Deponije objašnjava da obrađene otpadne gume trenutno imaju jasnu i stabilnu tržišnu vrijednost.

Foto: Deponija DOO

„Obrađene otpadne gume najčešće se koriste kao alternativno gorivo u cementarama, zatim u građevinarstvu i za dalju reciklažu. Mi već imamo pismo namjere od cementare iz Turske, što potvrđuje dalji plasman ove vrste otpada, ali ćemo razmatriti i sve ponude koje budu pristizale, kako bismo osigurali najbolje rješenje za preduzeće“, poručili su za portal Kolektiv.

U pogonu tvrde da sada mogu obraditi praktično sve što se na tržištu pojavi.

„Drobilica kapaciteta 5–10 tona na sat omogućava nam da svakodnevno obrađujemo značajne količine otpadnih guma. Gume nam kontinuirano dopremaju pravna lica sa kojima imamo ugovore, kao i komunalna preduzeća. U krugu deponije već je oko 2.000 tona guma koje ćemo takođe obraditi, a u narednom periodu planiramo obradu praktično svih količina koje se pojavljuju na tržištu“, navode iz preduzeća.

Dodaju da se svaka guma uklapa u ritam kontinuiranog procesa: 

„Kapacitet je jasan, a obrada teče bez prekida.“

Foto: Deponija DOO

Ekološki i bezbjednosni rizici i dalje najveći izazov

Ipak, ono što je riješila tehnika, ekologija i dalje komplikuje. Sagovornici za portal Kolektiv.me naglašavaju da rizici ne nestaju samo zato što je pogon modernizovan — već da problem nastaje van deponije, na terenu. 

„Najveći izazovi su ekološki i bezbjednosni. Nepravilno odlaganje guma zagađuje zemljište i podzemne vode, a njihovo paljenje u prirodi uzrokuje dodatno zagađenje i rizik po zdravlje ljudi.“ 

Poručuju da mašina može da obradi sve što stigne, ali ne i da spriječi neodgovorno odlaganje koje i dalje predstavlja najveću prijetnju.

Međutima, kako navode, država je počela da uvodi red u ovu oblast i više nema prostora za izbjegavanje obaveza.

„Ekološka inspekcija je naložila pravnim licima koja se bave prodajom i montažom guma da zaključe Ugovor o zbrinjavanju guma sa Deponijom, kako bi se spriječilo neadekvatno odlaganje“, ističu. 

Smatraju da je to tek početak i da je potrebno sistemsko rješenje: 

„Koncept proširene odgovornosti proizvođača je neophodan ako želimo trajno riješiti problem otpadnih guma u Crnoj Gori.“