Dok se svijet zagrijava i ekstremni vremenski događaji postaju sve učestaliji, rastuća količina mikroplastike ne predstavlja samo postojeći ekološki i zdravstveni problem, ona se, prema novoj studiji, pretvara u „još mobilnije, postojanije i opasnije zagađivače“. Naučnici upozoravaju da je hitno potrebna globalna akcija.

Foto: Ilustracija /Pixabay

Uobičajeno se veza između plastike i klimatskih promjena posmatra kroz činjenicu da je plastika jedan od uzročnika krize: više od 98% plastike proizvodi se iz fosilnih goriva, a emisije klimatskih zagađivača nastaju tokom cijelog njenog životnog ciklusa, od proizvodnje do odlaganja.

Mnogo manje se govori o obrnutom odnosu — kako klimatske promjene same po sebi pojačavaju plastično zagađenje i čine ga mnogo opasnijim. Tim naučnika analizirao je stotine istraživanja i zaključio da postoje „uvjerljivi dokazi“ da globalno zagrijavanje pogoršava prisustvo plastike u vodi, tlu, atmosferi i životinjama. Analiza je objavljena u časopisu Frontiers in Science.

„Plastično zagađenje i klima su paralelne krize koje jedna drugu intenziviraju“, rekao je vodeći autor studije Frank Keli, profesor na Imperial koledžu u Londonu kako piše CNN.

Brže raspadanje, veća pokretljivost

Plastika se pod uticajem povišenih temperatura, vlage i intenzivnijeg sunčevog zračenja brže raspada, postaje krhkija i puca, pretvarajući se lakše u sitne čestice. Tokom ekstremnog toplotnog talasa, porast temperature od 10 stepeni Celzijusa može udvostručiti brzinu raspadanja plastike.

Ekstremni vremenski događaji dodatno ubrzavaju ovaj proces. Oluje, poplave i snažni vjetrovi razbijaju i raznose plastiku, proširujući područja kontaminacije. U Hong Kongu su tajfuni povećali koncentraciju mikroplastike u obalnom sedimentu čak 40 puta.

Poplave mogu dovesti i do formiranja tzv. „plastičnih stijena“, kada se plastika hemijski veže s kamenjem. Te stijene kasnije postaju žarišta za nastanak još više mikroplastike.

Foto: Ilustracija /Pixabay

Mikroplastika kao prenosnik otrova

Već prisutna mikroplastika postaje još opasnija. Veže pesticide i tzv. „vječne hemikalije“, a više temperature pojačavaju njenu sposobnost da apsorbira, ali i otpušta te štetne supstance. Takođe se povećava i ispuštanje opasnih aditiva iz same plastike prenosi CNN.

U morskim ekosistemima posljedice su već vidljive. Istraživanja na koralima, morskim puževima, ježevima, dagnjama i ribama pokazuju da mikroplastika smanjuje njihovu sposobnost da prežive u toplijem i kiselijem oceanu. Životinje koje se hrane filtriranjem, poput dagnji, nakupljaju velike količine mikroplastike i prenose je predatorima, uključujući orke, koje bi mogle postati „kanarinci u rudniku uglja“, upozoravaju stručnjaci.

Rješenja postoje, ali svijet kasni

Autori studije predlažu smanjenje upotrebe plastike, povećanje ponovne upotrebe i reciklaže, redizajn proizvoda i ukidanje nepotrebne jednokratne plastike.

Najveća nada leži u globalnom pravno obavezujućem sporazumu o plastici — ali godine pregovora još nisu dovele do dogovora. Države ostaju duboko podijeljene, posebno oko toga treba li ograničiti proizvodnju plastike, što mnogi stručnjaci smatraju ključnim korakom.

Potrebno je djelovati odmah, upozoravaju naučnici, jer se globalna proizvodnja plastike dramatično povećava — 200 puta između 1950. i 2023. godine — a očekuje se da će rasti i dalje, dok se naftne kompanije okreću plastici u eri čiste energije.

„Moramo djelovati sada, jer plastika odbačena danas prijeti globalnim poremećajem ekosistema u budućnosti“, poručila je Stefani Vrajt, koautor studije.

Profesorica ekotoksikologije Tamara Galovej ističe da je analiza dragocjena jer spaja dvije najveće prijetnje današnjice. „U korijenu obje krize nalazi se potreba da se smanji pretjerana potrošnja koja pokreće i klimatske promjene i plastično zagađenje“, zaključila je.