Jedno javno okupljanje, koje je bilo legitimno i koje je policija u potpunosti omogućila, koristi se za negativnu generalizaciju i neosnovanu kriminalizaciju policije, rekao je predsjednik Savjeta za građansku kontrolu rada policije, advokat Zoran Ćelebić.

Foto: Arhiva, Skupština CG

Njegov osvrt, koji je objavila Pobjeda, prenosimo integralno.

"O pojedinim segmentima povrede prava, naročito nepoštovanja pretpostavke nevinosti i povrede ravnopravnosti zbog načina kako policija komunicira s javnošću svakako ima prostora da razgovaramo. Takođe, smisleno je da razgovaramo i o ljudskim pravima policijskih službenika i kako se ophodimo prema njima kada su na povjerenim radnim zadacima. Međutim, umjesto svega toga, dominira narativ o navodnoj policijskoj brutalnosti. To je, biću slobodan reći, pod punom odgovornošću, van osnova.

Savjet za građansku kontrolu rada policije, ima odgovornost da u svim situacijama kada se problematizuje uloga i postupanje policije to i provjeri, a Upravi policije i Ministarstvu unutrašnjih poslova ponudi preporuke za poboljšanja u poštovanju ljudskih prava. Imam dugogodišnje advokatsko i profesionalno iskustvo u monitoringu primjene policijskih ovlašćenja. Autor sam i stručnih studija o policijskom postupanju.

Zaista ne znam što bih mogao da preporučim policijskim službenicima da promijene u svojoj taktici kada govorimo o javnom protestnom okupljanju povodom svečane dodjele Trinaestojulske nagrade ovogodišnjim laureatima. Smatram da su policijske starješine i policijski službenici konkretnom prilikom donosili odluke i djelovali na proceduralno pravedan, ispravan i profesionalan način. Takođe, smatram važnim što je omogućeno okupljanje i što su osporene određene odluke i poruke vlasti i što nas demokratski prostor funkcioniše.

Dalje, policijski službenici su jasno i nedvosmisleno izdali odgovarajuća upozorenja i naredbe pa tek nakon toga primijenili i najblaže sredstvo prinude kako bi bio osiguran stabilan javni red i mir, a pravo na javno okupljanje omogućeno svima. U konkretnoj situaciji okupljenim građanima je omogućeno pravo na slobodu okupljanja i pravo na slobodu izražavanja, kao što je, s druge strane, organizatoru i pozvanima omogućen bezbjedan pristup i sami događaj.

Lično sam bez primjedbi na postupanje uz poziv svima da se o postupanju policije sudi objektivno, racionalno i činjenično, bez nepotrebnog preuveličavanja i dramatizovanja. Pokazana je maksimalna tolerancija i strpljenje, a korišćeno je najblaže, minimalno sredstvo prinude iako je, ponovo odgovorno tvrdim, bilo i okolnosti da se primijeni i stroža sila prinude. To potvrđuju brojni snimci. Srećom, to se nije dogodilo, pa možemo govoriti i o zrelim i razumnim odlukama. To ukazuje da su u fokusu pažnje i procjene ipak bila ljudska prava i slobode, a ne privrženost formalizmu i birokratskom pristupu ili želja da se dogodi nasilje. Brojni snimci potvrđuju privrženost policije komunikaciji kako bi se prevazišla napetost, a javno okupljanje olakšalo.

Iznose se stavovi da je upotreba biber spreja bila „prekomjerna“ i „brutalna“. Spreman sam na stručnu i praktičnu diskusiju sa svima koji to žele. U obzir smo dužni uzeti tekovine Evropskog suda za ljudska prava, međunarodne i domaće procedure i protokole, ali i dosadašnju praksu, dakle ranije ocjene, Savjeta za građansku kontrolu rada policije koje su usvojene jedinstveno.

Uvjeren sam da će stručna i objektivna diskusija definitivno pokazati da je konkretno postupanje policije bilo usklađeno s ljudskim pravima.

Kao neko ko je i profesionalnim pozivom posvećen misiji ljudskih prava apelovao bih na policiju da, kada je to potrebno, najblaže sredstvo prinude koriste najčešće i što više. Apelujem da se zadrže upravo na njemu iako se, možda, ispunjavaju, u datoj situaciji, uslovi i za primjenu ozbiljnijih sredstava prinude. To znači, insistiranjem na toj alternativi da neće doći, što mi je posebno bitno, i do povređivanja građana i eskalacije nasilja.

Vjerujem da nikome nije stalo da kroz priču o brutalnosti policije ispred Vile Gorica relativizuje ranija ozbiljna kršenja ljudskih prava, a za koja policija jeste odgovorna ili ih je prikrivala svojom neodgovornošću ili organizacijskom kulturom.

Svaki građanin koji uzme učešće na javnom okupljanju treba biti svjestan da smo svi skupa policijskim službenicima povjerili obavezu i pravo da provode zakon i primjenjuju ovlašćenja.

Dužni smo postupati po izdatim naređenjima bez obzira koliko ona u nekom trenutku izgledaju van smisla. Izdavanje tog naređenja može se naknadno provjeriti na brojnim adresama ili pred sudom, zavisno od toga koliko se u koga ima povjerenja. Sve drugačije nije zakoniti pristup", naglasio je Čelebić, a iznešeni stavovi predstavljaju njegov lični osvrt.