Ben Hodžis kaže da bi multinacionalnim snagama za pomoć Ukrajini bile potrebne hiljade vojnika kako bi spriječile Rusiju da prekrši primirje

Foto: Ilustracija/ Pixabay.com

Stabilizaciona snaga za Ukrajinu, predvođena Velikom Britanijom i Francuskom, morala bi da rasporedi hiljade vojnika ako želi da uspješno odvrati Rusiju od kršenja posljeratnog primirja, smatra bivši komandujući general američke vojske u Evropi.

Ben Hodžis je rekao da predložena multinacionalna snaga, o kojoj su ove sedmice u Parizu razgovarali britanski i francuski lideri sa predsjednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim, mora biti dovoljno snažna da se izbori sa vjerovatnim provokacijama koje bi orkestrirao Kremlj.

„Koalicija voljnih mora imati stvarnu snagu i jasna pravila upotrebe sile koja joj omogućavaju da odmah reaguje na svako kršenje“, rekao je i dodao da se ne smije desiti npr. da kapetani moraju da zovu Pariz ili London da bi pitali kako da odgovore na ruski dron.

Penzionisani general je dodao da svako ko vjeruje da će se Rusija pridržavati bilo kakvog sporazuma – nije realan, aludirajući, između ostalog, na period od 2014. do 2022. godine, kada je dolazilo do ponovljenih kršenja ranijih linija prekida vatre u Ukrajini.

Britanske i francuske trupe, najmanje, morale bi biti sposobne da se brane od dronova i drugih oblika napada, rekao je Hodžis, jer je vrlo vjerovatno da će „Rusija odmah testirati njihovu spremnost“.

Ruske snage, dodao je bivši general, „moraju da pogledaju tamo i kažu – ovi ljudi su ozbiljni, nijesu parkirani u nekoj kasarni blizu Lavova. Za sada nema dovoljno detalja da bi se to procijenilo“.

Kir Starmer i Emanuel Makron su u utorak u Parizu ponovili opredijeljenost za raspoređivanje kopnenih trupa u Ukrajini, potpisivanjem deklaracije o namjeri sa Zelenskim.

Dvojica lidera su kazala da bi vazdušne i pomorske snage iz njihovih i savezničkih zemalja takođe bile dio paketa, iako nema naznaka napretka u mirovnim pregovorima. Rusija je saopštila da se dosljedno protivi ideji bilo kakvog prisustva zapadnih trupa u Ukrajini.

Multinacionalna snaga, relativno skromne veličine, sarađivala bi tijesno sa ukrajinskom vojskom od oko 600.000 pripadnika i pomagala u njenoj obnovi i dodatnoj obuci, ali osim obećanja o uspostavljanju „vojnih čvorišta širom Ukrajine“ na neodređenim lokacijama, detalja je malo.

Evropski lideri su odbili da kažu koliko bi kopnenih trupa bilo uključeno, dok britansko Ministarstvo odbrane nije željelo izričito da potvrdi da li bi u raspoređivanju učestvovale borbene jedinice, pozivajući se na operativnu osjetljivost.

Starmer je u srijedu rekao poslanicima da će, nakon što se postigne primirje, biti obaviješteni o tome koliko će britanskih vojnika biti potrebno i da će o tome glasati. On takođe nije potvrdio da li bi bile uključene borbene trupe, odgovarajući na pitanje liderke konzervativaca Kemi Badenok.

Umjesto toga, premijer je govorio o potrebi odvraćanja. 

„Biću jasan pred Domom – raspoređivanja će biti tek nakon primirja. Cilj bi bio da se podrže kapaciteti Ukrajine, da se sprovode operacije odvraćanja, te da se izgrade i zaštite vojna čvorišta“, rekao je.

Najdžel Faraž, lider stranke Reform, rekao je u radio-intervjuu da bi glasao protiv slanja britanskih trupa u Ukrajinu. 

„Nemamo ni ljudstvo ni opremu za ulazak u operaciju koja očigledno nema definisan vremenski okvir“, kazao je.

Od multinacionalne snage se nikada nije očekivalo da bude velika – procjene su se kretale između 10.000 i 15.000 vojnika – što odražava relativno male oružane snage evropskih zemalja. Najnoviji podaci pokazuju da se brojnost britanske vojske do 1. oktobra smanjila na 70.300 pripadnika, što je njen najniži nivo u više od dvjesta godina.

Za sada se mali broj zemalja obavezao na učešće. Fridrih Merc, njemački kancelar, sugerisao je da bi njegova zemlja mogla da se uključi u „raspoređivanje snaga na teritoriji NATO-a koja se graniči s Ukrajinom nakon primirja“, s mogućnošću da se time oslobode trupe iz drugih država.

Sjedinjene Američke Države, Poljska i Italija saopštile su da takođe neće slati kopnene snage, dok je Turska navela da bi bila spremna da pomogne. SAD su poručile da su spremne da podrže „bezbjednosne protokole“ za očuvanje mira, dijelom i zato što vjeruju da bi, ako se postigne dogovor između Moskve i Kijeva, on mogao biti dugotrajan.

Predviđena veličina ove misije u oštrom je kontrastu sa mirovnim snagama NATO-a od 60.000 vojnika koje su tokom jedne godine, počev od decembra 1995, sprovodile prve faze mirovnih sporazuma u Bosni i Hercegovini. Tri divizije, predvođene SAD-om, Velikom Britanijom i Francuskom, razdvojile su srpske snage od saveza Bošnjaka i Hrvata nakon tri godine borbi.

Džon Forman, bivši vojni ataše Ujedinjenog Kraljevstva u Rusiji, upitao je „Šta može da uradi snaga od 15.000 ljudi?”

„Vjerovatno bi bila zapadno od rijeke Dnjepar i ne bi bila na prvoj liniji fronta. Njihova uloga je da zakomplikuju rusko donošenje odluka i da budu ‘okidačka’ snaga ako borbe ponovo počnu. Kaznena sila bile bi vazdušne snage", kazao je on.