Iako se zimski raspust često doživljava kao „prazan hod“ u razvoju djece, istraživanja pokazuju da upravo tokom dužih pauza u školovanju može doći do nazadovanja određenih kognitivnih i motoričkih funkcija – naročito kod djece koja većinu vremena provode pasivno, bez strukture i socijalne interakcije.

Foto: AI generated

Upravo zato, način na koji je slobodno vrijeme organizovano može imati snažan uticaj na djetetov emocionalni balans, motivaciju i spremnost za povratak školskim obavezama, upozorava prof. dr Tatjana Novović.

 DIJETE SE NE RAZVIJA PARCIJALNO, VEĆ KAO CJELINA

 „O djetetu uvijek govorimo holistički, odnosno sistemski, uz puno uvažavanje individualnih razlika“, ističe prof. dr  Novović za portal Kolektiv.me,  naglašavajući da se razvoj ne može svesti samo na kognitivne ili socijalne vještine.

Objašnjava da je  nužno  razvijati emocionalne, motoričke i senzorne sposobnosti, vodeći računa o uzrastu, interesovanjima i realnim mogućnostima svakog djeteta.

Kako dodaje, ne postoji univerzalni model kvalitetnog raspusta.

„Ne može se isti set preporuka primjenjivati na mlađu djecu i tinejdžere – njihove razvojne potrebe i kapaciteti su bitno različiti.“

 RASPUST NIJE PRODUŽENA UČIONICA

Foto: Ilustracija/Pexels.com 

Prema riječima prof. dr Novović, osnovna svrha raspusta jeste odmor.

„Nakon perioda intenzivnog rada, učenja i pritisaka oko ocjena, raspust treba da započne opuštanjem, prazničnim raspoloženjem i distancom od školskih obaveza. Tek nakon toga se prirodno otvara prostor za nove aktivnosti i sadržaje.“

U tom kontekstu, posebno ističe značaj porodice.

 „Savremeni porodični ritam je ubrzan, pa raspust predstavlja dragocjenu priliku za intenzivnije zajedničko vrijeme, razgovore i aktivnosti koje tokom godine često izostaju.“

 PORODIČNO ZAJEDNIŠTVO KAO OSLONAC RAZVOJA

 „Porodična okupljanja tokom raspusta omogućavaju dublju komunikaciju između djece i roditelja, jačanje uzajamnog povjerenja i osjećaja sigurnosti“, navodi Novović za naš portal.

 Takvo emocionalno „napajanje“, kako objašnjava, doprinosi razvoju samopouzdanja, unutrašnjeg mira i motivacije za nova učenja.

 Pored porodičnih aktivnosti, preporučuje i šetnje, druženje sa vršnjacima, čitanje knjiga i lektire, gledanje filmova, kao i posjete kulturnim institucijama, koje „na prirodan način bogate dječji saznajni svijet“.

 KAKO ODRŽATI RUTINU BEZ PRITISKA?

Roditelji često imaju dilemu kako da djeca tokom raspusta zadrže određenu strukturu dana, a da se pritom ne osjećaju preopterećeno.

„Pritisak, rigidno planiranje i nametanje obaveza, , npr. “danas moraš ovoliko”, djeci ne odgovaraju i često proizvode otpor i osjećaj pretjerane kontrole“, upozorava Novović.

 Umjesto toga, savjetuje uključivanje djece u svakodnevne porodične aktivnosti.

 „Djeca vole da budu pitana i angažovana – bilo da je riječ o pripremi hrane, uređivanju prostora ili zajedničkom planiranju aktivnosti. Važno je da se akcenat stavi na proces i zadovoljstvo stvaranja, a ne na rezultat. Lični primjer je uvijek važan, te ukoliko roditelji svojim ponašanjem uvjeravaju djecu u opravdanost, zanimljivost i ljepotu nekih odabranih aktivnosti, to će i djecu/učenike podsticati na agilnost i motivisano djelovanje".

Foto: YouTube screnehsot/Centralna biblioteka UCG

Važno je da roditelji na diskretan i nenametljiv način, kroz odnos povjerenja i međusobnog uvažavanja, podstiču interesovanje djece za korisne aktivnosti. To može uključivati aktivno provođenje vremena napolju, šetnje i igru u prirodi koliko to zimski uslovi dozvoljavaju, kao i čitanje edukativnih sadržaja – pa čak i onih obavezujućih, poput lektire.

 “Pružanje pomoći, odgovaranje na dječja pitanja i pokazivanje povjerenja u njihove sposobnosti često može poslužiti kao podsticaj za razvoj kreativnih ideja i stvaralačkih inicijativa kod djece”.

 KADA SLOBODNO VRIJEME POSTAJE RIZIK?

 Neorganizovano provođenje raspusta, naročito uz pretjerano korišćenje digitalnih sadržaja, može imati negativne posljedice.

 „Dugo pasivno vrijeme pred ekranima često vodi ka emocionalnoj letargiji, smanjenoj fizičkoj aktivnosti i poteškoćama u koncentraciji, posebno kod mlađe djece“, ističe prof. dr Novović.

 Dodatni problem, kako navodi, predstavlja i neadekvatan digitalni sadržaj.

 „Bez roditeljske kontrole, djeca mogu biti izložena nasilnim i neprikladnim formama koje negativno utiču na njihov socio-emocionalni razvoj.“

MALE AKTIVNOSTI SA VELIKIM EFEKTOM

Foto: Ilustracija/Pexels.com 

Prema njenim riječima, brojne aktivnosti koje se često ne prepoznaju kao razvojno važne imaju snažan uticaj na emocionalnu povezanost djece i roditelja.

 „Društvene igre, domaćinske aktivnosti, zajednički mali projekti ili igre iz djetinjstva roditelja i baka i djedova podstiču stvarne interakcije, kreativnost i osjećaj pripadnosti.“

 DIGITALNI SVIJET - NEPRIJATELJ ILI SAVEZNIK?

 Iako tehnologija nosi rizike,  prof. dr Novović naglašava da ona ne treba biti isključena, već pravilno usmjerena.

 „Istraživanja pokazuju da prekomjerno vrijeme uz ekrane korelira sa smanjenom fizičkom aktivnošću i boravkom u prirodi, ali to ne znači da tehnologiju treba zabraniti.“

 Ključ vidi u zajedničkoj upotrebi i kontroli sadržaja.

 „Kombinovanjem digitalnih alatki i žive komunikacije, djeca mogu razvijati kritičko promišljanje, komunikacijske vještine i odgovoran odnos prema medijima.“

 NEPOSREDNI ODNOSI NEMAJU ZAMJENU

 Na kraju, prof. dr Tatjana Novović poručuje da nijedan digitalni sadržaj ne može zamijeniti neposredan kontakt.

 „Internet prijatelji ne mogu biti zamjena za stvarna druženja, zajedničku igru i emocionalnu bliskost. Zajednička igra roditelja i djece, uz odmjerenu upotrebu digitalnih sadržaja, osnažuje i produbljuje njihove odnose na emocionalnoj ravni i doprinosi osjećaju prisnosti Upravo je raspust prilika da se djeca vrate tim osnovnim, ali nezamjenjivim iskustvima”, zaključuje sagovornica za portal Kolektiv.me.

Piše: Višnja Cvetković