Na svakih 12 stanovnika Milana dolazi jedan milioner, uključujući i novorođenčad, pokazuju najnoviji podaci kompanije Henley & Partners, specijalizovane za savjetovanje bogatih pojedinaca i vlada koje nude programe boravka i državljanstva u zamjenu za investicije.

Foto: Pixabay.com

Ovaj odnos čini Milano gradom sa najvećom koncentracijom milionera u svijetu. Poređenja radi, u Njujorku na jednog milionera dolaze 22 stanovnika, u Parizu 14, u Londonu 41, dok je u Rimu odnos jedan prema 54.

U apsolutnim brojkama, kako prenosi Il Sole 24 Ore, u Milanu danas živi oko 115.000 milionera, računajući samo one sa likvidnom imovinom većom od milion evra, bez nekretnina.

Još izraženija je koncentracija najbogatijih. U gradu žive 182 osobe sa imovinom većom od 100 miliona evra, odnosno jedan na svakih 7.962 stanovnika, što je nivo uporediv sa Los Anđelesom i Parizom, a povoljniji nego u Njujorku i Londonu. Kada je riječ o milijarderima, Milano ih ima 17, od ukupno 79 koliko ih živi u Italiji.

Prema analizi Henley & Partnersa, ključni razlozi ovakve koncentracije bogatstva su centralna uloga Milana u finansijama, modi i dizajnu, visok kvalitet života i razvijena infrastruktura. Ipak, presudan faktor predstavlja poreski okvir.

Poseban poreski režim za imućne pojedince, uveden 2017. godine, omogućava onima koji prebace prebivalište u Italiju da plaćaju paušalni porez na prihode ostvarene u inostranstvu, koji trenutno iznosi 300.000 evra godišnje, bez obzira na stvarni iznos prihoda. Dividende, kapitalni dobici i drugi finansijski prihodi ostvareni van Italije ne podležu redovnom oporezivanju, bez obaveze ulaganja u domaću privredu.

Od 2018. do 2023. godine ovom režimu pristupilo je gotovo 4.000 stranih poreskih obveznika, prema podacima Državne revizorske institucije.

Italiju dodatno čini privlačnom i povoljno oporezivanje nasljeđa. Poreska stopa na prenos imovine na supružnike, djecu i unuke iznosi svega četiri odsto, dok je prosjek u zemljama OECD-a oko 15 odsto. Zbog toga se Milano sve češće opisuje kao raj za međugeneracijski prenos bogatstva.

Međutim, ovakav razvoj ima i svoju cijenu. Milano danas bilježi najveće razlike u prihodima između centralnih i perifernih zona u Italiji. Svaki treći zaposleni ima primanja koja nisu dovoljna za pokrivanje osnovnih troškova života, prvenstveno stanovanja.

Rast broja superbogatih snažno je uticao na tržište nekretnina. Prosječne cijene porasle su za više od 40 odsto u odnosu na period prije pandemije. Danas cijena kvadrata u prosjeku prelazi 6.000 evra, dok u istorijskom jezgru dostiže i više od 11.000 evra. U elitnim četvrtima poput Quadrilatero della Moda i Brere, luksuzne nekretnine dostižu cijene i do 27.000 evra po kvadratnom metru.

Istovremeno, oko 60.000 ljudi u Milanu i okolini nalazi se na listama čekanja za socijalne stanove, što oslikava paradoks savremenog Milana – grada koji uspješno privlači kapital i najbogatije pojedince svijeta, ali se suočava sa rastućim problemima pristupačnosti i socijalne nejednakosti.