Najnovije istraživanje objavljeno u januaru 2026. godine otkriva postojanje direktnih neuronskih puteva koji povezuju moždani korteks s limfnim čvorovima, pružajući do sada najčvršći dokaz da psiha ima direktnu ulogu u upravljanju odbranom organizma.

Foto: Ilustracija/ Pixabay

Decenijama su naučnici spekulisali o vezi između mentalnog stanja i fizičkog zdravlja, ali je mehanizam kojim „nematerijalna“ misao postaje „materijalni“ odgovor organizma ostajao enigma – sve do sada.

Tim stručnjaka s Univerziteta u Kembridžu, čije rezultate prenosi The Guardian, uspio je mapirati ono što nazivaju „telegrafskom linijom“ između mozga i imunog sistema.

Ovo otkriće sugeriše da naš prefrontalni korteks – dio mozga zadužen za složeno planiranje, donošenje odluka i emocije – može direktno stimulisati ili potisnuti proizvodnju T-ćelija.

To znači da hronični stres, ali i pozitivna očekivanja, nisu samo „osjećaji“, već konkretne instrukcije koje mozak šalje odbrambenim mehanizmima tijela.

„Više ne govorimo o metaforičkoj vezi uma i tijela“, izjavila je dr Sara Jenkins, vodeća istraživačica na projektu.
„Uočili smo fizičke neuronske niti koje završavaju direktno u tkivima gdje se formiraju antitijela. Ovo je prekretnica koja bi mogla potpuno promijeniti način na koji liječimo autoimune bolesti“, dodala je.

Otkriće dolazi u trenutku kada se globalni zdravstveni sistemi suočavaju s porastom bolesti povezanih sa stresom. Istraživači naglašavaju da hronični stres ili pozitivna očekivanja nisu apstraktni pojmovi, već biološki signali s mjerljivim posljedicama.

Prema izvještaju, budućnost medicine neće se oslanjati isključivo na farmakologiju, već na sintezu preciznih lijekova i neuroloških terapija koje ciljaju ove novootkrivene puteve.

Za pacijente koji se bore s upalnim procesima, to znači da bi „trening mozga“ uskoro mogao postati obavezan dio terapijskog protokola, rame uz rame s najsavremenijim antibioticima.

Dok naučnici slave, sociolozi upozoravaju na potencijalne izazove. Ako naše misli direktno utiču na imunitet, odgovornost za zdravlje postaje još veći teret za pojedinca.

Zbog toga pojedini stručnjaci poručuju da bi ovakav naučni proboj morao natjerati zdravstvene sisteme na hitnu reviziju strategija mentalnog zdravlja – jer ono više nije pitanje „dobrog raspoloženja“, već temeljne biologije opstanka.