Slučaj odbjeglog Miloša Medenice ogolio je duboke slabosti bezbjednosnog i pravosudnog sistema u Crnoj Gori. Dok ministar pravde Bojan Božović u emisiji "Okvir" tvrdi da je riječ o složenom institucionalnom problemu, advokat Vladan Bojić ocjenjuje da se radi o sistemu koji je godinama slab i razoren, te da su na djelu preživjele mreže bivšeg sistema koje su se povezale i sa nekim novim strukturama. Funkcioner URA-e Filip Adžić upozorava da javni obračuni institucija o odgovornosti za bijeg, dodatno urušavaju povjerenje građana u njih i ohrabruju kriminalne strukture.

Foto: Vlada Crne Gore/Bojan Gnjidić

Bojan Božović, ministar pravde, ocijenio je da je problem sa odbjeglim Milošem Medenicom mnogo dublji nego što se čini, te da očekuje da ga brzo pronađu, s obzirom na to da je za njim raspisana i međunarodna potjernica.

Božović ističe da je Zakon o krivičnom postupku jasno propisao da je Uprava policije zadužena za mjere nadzora, ali da one predstavljaju veliki izazov zbog, kako je kazao, načina na koji su postavljene. Podsjetio je da su PES i Demokratska Crna Gora predlagali zakonske izmjene kojima bi se pritvor za okrivljene za najteža krivična djela produžio sa tri na pet godina, ali da to nije podržano.

Pojasnio je da je ta inicijativa bila potrebna, jer se u najsloženijim predmetima ne dolazi do presude u roku od tri godine. Ta norma, kako kaže, primjenjivala bi se isključivo na djela iz oblasti organizovanog kriminala i ratnih zločina, ali nije dobila pozitivno mišljenje Evropske komisije.

Istakao je da su izmjene ZKP-a poslate Evropskoj komisiji i da očekuje uskoro pozitivno mišljenje, čime bi se postupci skratili za godinu do godinu i po dana, pa bi se brže dolazilo do prvostepenih presuda.

„Ne bih sada licitirao da li je u ovom događaju učestvovala organizovana grupa. Vjerujem da će državni organi dati odgovore na sva pitanja koja se sada prirodno postavljaju“, rekao je Božović.

Funkcioner URA-e Filip Adžić kazao je da je bilo mnogo skandala unutar sistema bezbjednosti, a da posebno zabrinjava to što se svaka institucija u tom lancu pojedinačno oglašava i prebacuje odgovornost na drugu.

„To dovodi građane u konfuziju i pitamo se da li su to institucije koje rade zajedno ili funkcionišu zasebno i nanose štetu jedna drugoj. Skandali ne prestaju u bezbjednosnom sistemu – nekad ih plaćamo gubitkom života, nekad milionima državnog novca, a nekad tako što se Medenica ruga sistemu. Svi vidimo da sistem ne funkcioniše, a najodgovorniji to ne vide. Naprotiv, ubjeđuju nas da sve besprekorno funkcioniše i da su ovo samo sporadični slučajevi, a nije tako“, kazao je Adžić.

Dodao je da je postojala volja i vlasti i opozicije na jednoj od sjednica vijeća za nacionalnu bezbjednost da se izmijeni ZKP, ali tadašnji premijer nije realizovao sastanke sa parlamentarnim klubovima i nije se založio da dođe do potrebne većine od 41 poslanika, dok je, kako tvrdi, bio ažuran kada su u pitanju zakoni koji se tiču njegovih interesa i rasprodaje državne imovine.

„Nesporno je da sudovi nijesu u razumnom roku završili proces u slučaju Medenica, ali je konačno donijeta prvostepena presuda i nakon toga kompletna odgovornost prelazi na one kojima je zakon to povjerio, a to je Uprava policije. Žao mi je što imamo javni obračun institucija, čime se urušava povjerenje građana u njih i ohrabrujemo kriminalne strukture da urade isto što je uradio Medenica“, rekao je Adžić.

Advokat Vladan Bojić naveo je da se skliznulo u jedan nušićevski narativ traženja krivca, dok je jasno da je u pitanju slab i prilično razoren sistem, koji nije posrnuo samo u ovom slučaju, već u raznim slučajevima nekoliko godina unazad.

„Nije pitanje zašto je on pobjegao, već kako naše bezbjednosne službe nijesu znale da će pobjeći. Snaga pravne države ne ogleda se u tome da li je neko pobjegao, već u tome da se utvrdi ko je omogućio i organizovao bjekstvo, bez obzira na ime i funkciju. Po mom viđenju, radi se o preživjelim mrežama bivšeg sistema koje su moguće povezane i sa nekim novim strukturama. Fokus sada i podrđka pronalažnju bjegunca i sistema kako je mogao pobjeći i kako to niko nije znao“, kazao je Bojić.

Na pitanje da li je uobičajeno da se advokat tri mjeseca pred izricanje presude ne čuje sa svojim branjenikom, odgovorio je da je to neuobičajeno, ali da možda postoje opravdani razlozi.

Ministar Božović je pojasnio i da elektronski nadzor, odnosno rješenja o nošenju nanogice, nijesu u nadležnosti Ministarstva pravde do pravosnažnosti presude, te da je sud odlučivao o tome zašto Miloš Medenica nije imao takvu mjeru.

„Nažalost, zbog svega ovoga o čemu govorimo, ne bi me iznenadilo da bilo ko ko je pod mjerama nadzora pobjegne“, rekao je Božović.