"Odakle tolika sigurnost da će Vesna Medenica narednih dana isključivo skijati po Kolašinu, a ne krenuti putem kojim je već krenuo njen sin? Na kraju, ovakve odluke ne mogu se tumačiti kao slučajnost ili greška u procjeni"

Foto: Skupština Crne Gore/F.Burzanović, arhiva

Poslanik Demokratske Crne Gore Momčilo Leković saopštio je da je "sud omogućio Vesni Medenici da se slobodno šeta Kolašinom, uprkos osudi na oko 12 godina zatvora".

"Sve na stranu ono što se desilo sa Milošem Medenicom. Ali nakon svega što se dogodilo u slučaju Vesne Medenice, postavlja se ključno pitanje kako je moguće da sud osobi prvostepeno osuđenoj na oko 12 godina zatvora propiše po Zakonu najblažu moguću mjeru zabrane napuštanja opštine Kolašin? U sistemu procesnih mjera koje stoje na raspolaganju sudu, zatvorski pritvor predstavlja najstrožu, ali ujedno i jedinu mjeru koja pouzdano može spriječiti bjekstvo. Ispod nje slijedi čitava skala blažih mjera: zabrana napuštanja stana uz elektronski nadzor, zatim zabrana napuštanja stana bez elektronskog nadzora, potom zabrana napuštanja prebivališta, da bi se na samom dnu te hijerarhije nalazila zabrana napuštanja države, kao apsolutno najblaža i faktički najmanje efikasna mjera", saopštio je Leković.

Dodaje da upravo za tu, jednu od najslabijih mjera od svih raspoloživih, "sud se svjesno opredijelio u slučaju Vesne Medenice".

"Time sud nije samo odbacio pritvor, već je odbacio i svaku ozbiljniju formu kontrole. Odustao je i od bilo kakvog mehanizma koji bi u realnom vremenu spriječio ili makar otežao bjekstvo. Umjesto toga, izabrana je mjera koja se u praksi svodi na puku formalnost da Policija nadzire slobodno kretanje osuđene osobe na prostoru čitave jedne opštine dovodeći je u gotovo nemoguć položaj, jer je jasno da u Kolašin ne može biti upućeno 2000 policajaca, a koji bi u kontinuitetu pratili izvršenje ovako široko postavljene mjere. Poštovani građani, isti taj sud je i njenog sina Miloša, ranijeg bjegunca okrivljenog za teška djela, držao na mjeru zabrane napuštanja stana, i to bez elektronskog nadzora kao pojačane kontrole shodno članu 166 stav 3. Time je ostavio otvorena vrata za bjekstvo".

U oba slučaja, dodaje Leković, sud je morao znati posljedice svojih odluka. Ako ih je znao, a ipak ih donio, onda se ne radi o propustu već o svjesnom stvaranju uslova u kojima je bjekstvo moguće.

"Takođe, na osnovu čega sud daje garanciju da i Vesna Medenica neće pokušati da pobjegne? Podsjećam da je riječ o osobi prvostepeno osuđenoj na oko 12 godina zatvora za teška krivična djela, čiji je sin već pobjegao od pravde, koja je prethodno uhapšena na aerodromu dok se spremala da napusti državu, koja je sistematski i smišljeno opstruisala postupak odnosno koja je više od 20 puta odlagala suđenja, očigledno računajući na protok vremena i razvodnjavanje odgovornosti. Ista ta osoba je u presudi opisana kao primjer za koji je sud, citiram, naveo da se 'izricanjem visoke kazne zatvora šalje jasna i nedvosmislena poruka da niko nije iznad zakona, bez obzira na funkciju'. Tu poruku sam, bez zadrške, pozdravio", rekao je Leković.

Međutim, ova odluka suda tu poruku, kako je dodao, direktno poništava.

"Jer ovakva mjera ne samo da potvrđuje da u Crnoj Gori još uvijek postoje povlašćeni, već je i ponižavajuća za pravni poredak i potencijalno opasna po društvo. Ko nam danas može garantovati da Vesni Medenici neće pasti na pamet da skije zamijeni bjekstvom? Znači li ovo da sud Medenici jednostavno vjeruje na riječ kao što je vjerovao i njenom sinu? Na kraju, ostaje pitanje na koje sud duguje odgovor javnosti: odakle tolika sigurnost da će Vesna Medenica narednih dana isključivo skijati po Kolašinu, a ne krenuti putem kojim je već krenuo njen sin? Na kraju, ovakve odluke ne mogu se tumačiti kao slučajnost ili greška u procjeni. Sud je imao na raspolaganju čitav spektar strožih mjera, ali je i u slučaju Miloša i Vesne izabrao jedno od najblažih, ostavljajući time osuđenima realnu mogućnost bjekstva", kazao je Leković.