Lider Demokratske narodne partije, Milan Knežević, kao ključni razlog izlaska te stranke iz Vlade navodi, kako kaže, odbijanje da se riješe "osnovna elementarna prava lingvističke većine u Crnoj Gori koja se izjasnila da govori srpskim jezikom". To je rekao u magazinu OKO na RTS-u.

Foto: Ilustracija /Pixabay

"Mi smo dobili podršku građana da riješimo status srpskog jezika kao službenog, da normiramo narodnu zastavu iz 1905. Knjaževine Crne Gore i njenog Ustava u Zakonu o državnim simbolima i da omogućimo desetinama hiljada naših sunarodnika koji vode porijeklo iz Crne Gore, a 2005. i 2006. za vrijeme referenduma su se zatekli u Srbiji i ostali bez državljanstva, da im to omogućimo", ističe Knežević.

Ukazuje da je odnos Milojka Spajića i aktuelne vlade prema tim pitanjima identičan politici bivšeg režima, zbog čega, kako kaže, nisu željeli da budu saučesnici u "ubijanju interesa srpskog naroda i lingvističke većine".

Posebno se osvrnuo na pitanje crnogorskog jezika.

"Mi ni na koji način nismo dovodili u pitanje njegovo normiranje u Ustavu i tražili smo samo dopunu. Za tu dopunu dovoljno je bilo da glasaju dvije trećine poslanika u crnogorskom parlamentu, jer smo ustavne dogovore i političke dogovore imali i prije referenduma i kada se donosila ustavna povelja Srbije i Crne Gore, a za Zakon o zastavi i za Zakon o državljanstvu dovoljan je bio 41 poslanik. Što znači da ne postoji politička volja za sve ovo i mi smatramo da treba kroz drugi vid institucionalnog djelovanja da se borimo za ostvarenje naših ideoloških ciljeva", navodi Knežević.

Ukazao je i da u Crnoj Gori postoje dva fakulteta za crnogorski jezik, sa različitim brojem grafema.

"Jedan je u Nikšiću sa 30 grafema, a drugi je na Cetinju sa 32 grafema. To vam najbolje govori koliko se primio takozvani crnogorski jezik u narodu Crne Gore i da se radilo o lingvističkom nakaradnom inženjeringu, koji je pokušavao da napravi nekog novog Crnogorca, operisanog od srpskog jezika i operisanog od zajedničke istorije, kulture i tradicije i same duhovnosti i književnosti sa Srbijom i sa srpskim narodom“, poručuje Knežević.

Politički odnosi u koaliciji i dalji koraci

Govoreći o odnosima unutar koalicije sa Mandićevom Novom srpskom demokratijom, koja je ostala u vlasti, Knežević ističe da razgovori o budućnosti tek predstoje, ali da je njegova stranka već preduzela konkretne korake.

"Do kraja februara predložićemo u skupštinsku proceduru Zakon o državljanstvu i pokrenuti inicijativu o srpskom jeziku kroz dopune Ustava“, najavljuje Knežević.

Prema njegovim riječima, za dopune Ustava potreban je politički dogovor koji u ovom trenutku ne postoji.

"Za dopune Ustava neophodno je da imamo 54 poslanika, to jest dvije trećine, i politički dogovor koji u ovom trenutku gospodin Spajić ne želi da podrži, i on nas je uputio na radne grupe", navodi Knežević.

"Kada u Crnoj Gori formirate radnu grupu, to znači da nešto ne želite da završite i nama je bilo jasno da bežanje od ovih suštinskih građanskih i elementarnih prava, a ne samo srpskog naroda, nego govornika srpskim jezikom, ustvari dolazi od određenih ambasadora", dodaje Knežević.

"Naš dalji opstanak u ovoj Vladi bio bi kompromitujući, jer se naša država nalazi u jednom totalnom institucionalnom raspadu i mi ne želimo da dajemo legitimitet takvom raspadu", poručuje Knežević.

Da li je kraj koalicije Kneževića i Mandića

Odluka o tome da li će koalicija "Za budućnost Crne Gore" nastaviti da postoji biće donijeta na stranačkim organima Nove srpske demokratije i Demokratske narodne partije, izjavio je lider DNP-a Milan Knežević.

"Sa kolegom Mandićem imam prijateljske odnose, ali svakako drugačije vidimo pravce za ostvarivanje interesa srpskog naroda u Crnoj Gori", naveo je Knežević.

Smatra da je malo neobično da jedan dio koalicije bude u opoziciji, a drugi na vlasti, zbog čega će, kako kaže, novonastala situacija biti analizirana unutar stranačkih organa, nakon čega će javnost biti obaviještena o daljim koracima.