Građani Crne Gore i Hrvatske u pograničnim područjima ne podržavaju dugotrajne blokade, već žele veću povezanost, lakši svakodnevni život i uklanjanje čvrstih granica, saopštila je u razgovoru za "Dan" Janja Hojnik, profesorica prava i prodekan za istraživanje na Pravnom fakultetu u Mariboru.

Foto: CDT, arhiva

Privremeni granični sporazum o Prevlaci između Hrvatske i Crne Gore potpisan je 2002. godine. Hrvatska je dobila kopneni dio Prevlake sa rtom Oštro i uzanim pojasom mora, dok je Crnoj Gori pripao ostali dio ulaza u Bokokotorski zaliv. Uprkos funkcionisanju Privremenog sporazuma tokom duže od dvije decenije, dešavanja iz proteklih nekoliko godina pokazala su da je to jedno od otvorenih pitanja, koje snažno opterećuje međudržavne odnose.

Naša sagovornica u ranijem periodu iznijela je stav da "ukoliko Crna Gora ne popusti, Hrvatska bi mogla blokirati ulazak u EU". Podsjetila je na činjenicu da ugovor o pristupanju nove države članice mora biti ratifikovan u svim postojećim članicama EU, pa tako i u Hrvatskoj. To državama članicama efektivno daje mogućnost blokade ili postavljanja političkih uslova već tokom pregovaračkog procesa.

"Tačno je da se u međuvremenu pojavio njemačko-slovenački non-pejper čiji je cilj da se u pretpristupnoj fazi ograniče bilateralne blokade i da se proces proširenja ubrza češćim korišćenjem kvalifikovane većine. Međutim, riječ je o političkom dokumentu koji nema pravno obavezujući karakter i ne mijenja formalni postupak donošenja odluke o prijemu nove članice u EU",  pojašnjava Hojnik.

Ukazala je da iskustvo iz proširenja na Hrvatsku pokazuje koliko bilateralna pitanja mogu uticati na pregovore, ali i zašto danas postoji širi interes – ne samo u Crnoj Gori, već i u drugim državama kandidatima – da se takve blokade izbjegnu.

"Istovremeno, značajna je politička i diplomatska podrška Njemačke ubrzanju procesa i protivljenju bilateralnim vetima, iako će se tek vidjeti koliki će njen konkretan uticaj biti u praksi", smatra sagovornica "Dana".

Hojnik je naglasila da nema uvid u sve detalje pregovora, ni u konkretna rješenja koja su trenutno na stolu, zato nije željela da nagađa o tačnoj formuli kompromisa Crne Gore i Hrvatske oko Prevlake.

"Uopšteno, svako održivo rješenje mora biti zasnovano na dobrosusjedskim odnosima i obostranom interesu stabilnosti. Uvjerena sam da je i Hrvatskoj u strateškom interesu da na njenim granicama ne ostanu trajno države izvan Evropske unije, već da susjedne zemlje postanu dio zajedničkog evropskog pravnog i političkog prostora. To je važno ne samo zbog pitanja migracija i koncepta prve sigurne države već i zbog mogućnosti zajedničkog zastupanja interesa regiona unutar institucija EU, što dugoročno jača i stabilnost i političku težinu cijelog jugoistočnog evropskog prostora. Zato mjeru kompromisa prije svega vidim u rješenju koje će biti politički prihvatljivo za obje strane i koje neće opterećivati buduće odnose dviju susjednih država", kazala je Hojnik.

Više puta pominjana je mogućnost pokretanja međunarodnog arbitražnog spora, što je, prema njenim riječima, "realna i pravno legitimna opcija za rješavanje pitanja Prevlake".

"Ipak, iz vremenske perspektive ona nije naročito povoljna za Crnu Goru, jer su takvi postupci po pravilu dugotrajni, pa bi za obje strane bilo korisno razmotriti i druga, brža rješenja zasnovana na dogovoru",  ocijenila je Hojnik.

Ukoliko bi se krenulo putem sličnim onom kojim su išle Slovenija i Hrvatska, slovenačko iskustvo pokazuje koliko je važno već u samom arbitražnom sporazumu precizno urediti pitanje nadležnosti u slučaju nepoštovanja odluke.

To je, u suštini, elementarno pravno pravilo koje poznaje svaki student prve godine prava: sporazum mora sadržati mehanizam prinude ili barem jasno određenu instancu nadzora nad izvršenjem,  precizirala je slovenačka profesorica.

U slovenačko-hrvatskom arbitražnom sporazumu takva klauzula nije postojala.

"Razlozi za to mi nisu poznati, ali je upravo to jedan od ključnih razloga zbog kojih arbitražna odluka nije proizvela pune praktične posljedice. I Sud Evropske unije je u svojim razmatranjima ukazao da bi mu države članice mogle povjeriti nadležnost za ocjenu nepoštovanja arbitražne odluke, ali to nije bilo učinjeno. Zato, ukoliko bi Hrvatska i Crna Gora pristupile izradi arbitražnog sporazuma, od presudne je važnosti da se to pitanje unaprijed jasno uredi – u suprotnom bi cio proces mogao ostati bez stvarnog efekta", rekla je Hojnik.

Hrvatska je punopravna članica EU, dok Crna Gora teži da to postane. Na pitanje koji potezi i pravni instrumenti stoje na raspolaganju Crnoj Gori kao maloj državi u rješavanju bilateralnih sporova i zaštiti svojih vitalnih interesa, Hojnik objašnjava da u oblastima prava Evropske unije, gdje se odluke i dalje donose jednoglasno, države članice raspolažu pravom veta, što države kandidatkinje objektivno stavlja u slabiji položaj.

Istraživanje morskog dna i potencijalna eksploatacija gasa su važni geopolitički faktori

Obje države raspisivale su prethodnih godina tendere za istraživanje nafte i gasa u svom podmorju. Pojedini ekonomski i politički analitičari iznosili su stavove da je suština spora oko Prevlake zapravo u polaganju prava na istraživanje morskog dna i potencijalnoj eksploataciji nalazišta gasa.

Naša sagovornica ističe da nije dovoljno upoznata sa svim ekonomskim i energetskim aspektima konkretnog spora da bi mogla donositi čvrste zaključke o njegovoj suštini.

"Ipak, nesporno je da su istraživanje morskog dna, energetski resursi i potencijalna eksploatacija gasa danas izrazito važni geopolitički faktori, kojih se nijedna država ne odriče olako. Zato je razumljivo da takva pitanja mogu dodatno opteretiti razgraničenja na moru", poručila je Hojnik.

"Zbog toga ključni adut Crne Gore nije prvenstveno u formalnim pravnim instrumentima ili potencijalnim sporovima, već prije svega u političkim, ekonomskim i društvenim dimenzijama odnosa",  konstatovala je Hojnik.

Smatra da u praksi građani – pa i građani Hrvatske u pograničnim područjima – uglavnom ne podržavaju dugotrajne blokade, već žele veću povezanost, lakši svakodnevni život i uklanjanje čvrstih granica unutar lokalnih zajednica.

Takvo raspoloženje, kako je kazala, ima i konkretne političke posljedice u unutrašnjoj politici država članica. Snažni su i ekonomski argumenti u prilog saradnje, kao i šira povezanost kroz obrazovanje, zaštitu životne sredine i zajedničke razvojne projekte.

"Posebno je važna spoljnopolitička podrška – prije svega Evropske komisije i velikih država članica koje zagovaraju proširenje. U tom kontekstu Crna Gora danas djeluje kao najspremniji kandidat. Nakon Bregzita, a naročito od početka rata u Ukrajini, Evropska unija snažnije prepoznaje geopolitički značaj proširenja i teže može sebi priuštiti dugotrajno odlaganje kakvo je bilo vidljivo u periodu nakon 2007. godine", zaključila je Janja Hojnik.