Mitropolit crnogorsko-primorski Srpske pravoslavne crkve Joanikije pozvao je vjernike u Vaskršnjoj poruci da "umnožimo svoje molitve za mir u svijetu", izrazivši zabrinutost zbog toga što se "sve glasnije ističe zakon jačeg, što se veliča sila, a prezire pravda i istina".

Foto: YouTube screenshot/Радио Светигора

Kazao je, između ostalog, da bilo kakav ljudski progres koji pred sobom nema "viziju vječnog života i vječnoga smisla postojanja čovjeka i svijeta", neminovno čini da "razvijamo lažno osjećanje sopstvenog napretka i boljitka, iako se suštinski nijesmo promijenili nabolje".

Njegovu poruku prenosimo u cjelosti:

"Svjetli se, svjetli se Novi Jerusalime, jer slava Gospodnja na tebe zasija! Proslavljamo u najvećoj radosti, draga braćo i sestre, živonosno i preslavno Vaskrsenje Gospoda i Spasitelja našega Isusa Hrista.

Sva djela Božija, počevši od stvaranja svijeta i čovjeka i sve što je Gospod govorio, djelao i čudotvorio, vrhune u Vaskrsenju Hristovom. U njemu dobijaju puni i vječni smisao. Vaskrsenje otkriva tajnu Hristove ličnosti i Njegovog bezgraničnog čovjekoljublja. Sve što je čovječije, sve osim grijeha, ovim spasonosnim događajem obesmrćeno je i ovjekovječeno.

U ovom Prazniku nad praznicima, na svetim bogosluženjima, na talasima Božijeg milosrđa, slavoslovimo Našeg Iskupitelja i Spasitelja jer nas je On učinio sudionicima i sapričasnicima njegovog Vaskrsenja i njegove vječne slave.

Bog naš, Tvorac neba i zemlje, ne imajući potrebu da sebe spasava, ne budući podložan stradanju, truljenju i smrti, zbog svoje bezgranične ljubavi prema čovjeku primio je ljudsku prirodu i ušao u ovaj svijet, dolinu suza, da dobrovoljno primi krsna stradanja i smrt, radi našeg spasenja. Smrt, u nemogućnosti da drži Svedržitelja tvorevine biva Njime pobijeđena i Hristovo Vaskrsenje postaje pobjeda nad smrću za svakoga od onih koji se po svojim silama i snagama upodobljavaju Hristu, idu Njegovim blagoslovenim stopama i tvore volju njegovu.

Svjetlost Vaskrsenja donijela je preokret i spasonosni prevrat u cijeloj istoriji svijeta i čovjeka. Ona je zasijala u jednom istorijskom trenutku, i njena svjetlost se ne umanjuje, nego nas vječno grije, i nas, kao i naše pretke koji su bili i ostali vjerni Krstu i Vaskrsenju Hristovom. Vaskrsli Bogočovjek donosi novi smisao svemu i otkriva nam da čovjek nije biće za smrt, kao što neki filosofi govoriše, već biće za zajednicu ljubavi i život vječni.

Ohrabreni, ukrijepljeni, iskupljeni i istinski preporođeni Hristovim stradanjem i Vaskrsenjem, dobijamo novu perspektivu života. Ne onakvu kakvu nam nude poznati i moćni ovoga svijeta, obećavajući više, bolje, jače, i veće, nego perspektivu vječnoga života. Bilo kakav ljudski progres koji pred sobom nema viziju vječnog života i vječnoga smisla postojanja čovjeka i svijeta, neminovno nas „zavodi za Goleš planinu“ i čini da razvijamo lažno osjećanje sopstvenog napretka i boljitka iako se suštinski nijesmo promijenili nabolje. Stoga, u posljednjih nekoliko vjekova, u eri tehnološkog i svakog drugog progresa, vidimo da unapređenje ljudskog života nije išlo u korak sa tim dostignućima.

Moglo bi se reći da je tehnološki progres omogućio da budemo mnogo efikasniji u povređivanju jedni drugih. Osiljeni vlastodršci su usavršili kontrolu nad potčinjenima, nad njihovim životima i savjestima. Nerazumna proizvodnja oružja za masovno ubijanje dovela je ovaj svijet u opasnost od samouništenja. Sve ovo ne znači da je ljudski trud na razvoju nauke i pronicanju u tajne materijalnog svijeta sam po sebi nešto loše i nekorisno. Ovo samo pokazuje da ljudska priroda za svoje iscjeljenje iziskuje nešto nesrazmjerno veće. Šta je to vaistinu više, bolje, jače i vrednije od svega prolaznog, prema čemu svjesno ili nesvjesno težimo, otkriva nam Vaskrsenje Hristovo koje upravo proslavljamo. Gospod je svojim životom i učenjem otkrio da se do istinskog dobra dolazi ne gospodarenjem nad drugima, nego služenjem i žrtvovanjem za bližnje. Koji hoće da bude veliki među vama, neka vam bude služitelj. Jer Sin Čovječiji nije došao da mu služe, nego da služi i dade život Svoj u otkup za mnoge (Mt. 20, 26-28).

Gospod je došao u ovaj svijet „da živimo Njime“ (1. Jn. 4,9). Živjeti Hristom znači živjeti u radosti Vaskrsenja. Tu Vaskrsnu radost potiskuje samo grijeh koji stješnjava čovjekovu dušu, satjeruje je u smrt i pakao. Ne žalostimo svojim grijesima Svetoga Duha kojim smo zapečaćeni u svetom Krštenju kada smo dali zavjet Bogu da ćemo se hrabro boriti protiv zla i grijeha. U suprotnom grijeh će prerasti u pogubne poroke i strasti, pa i u bolesti zavisnosti koje se danas šire kao epidemija. Sve te demonske pojave upropašćuju biće čovjekovo, razaraju brakove, porodice, kumstva i prijateljstva, truju cijelo društvo.

Učimo se, draga braćo i sestre i djecu svoju naučimo, da činiti dobro i gajiti ideal vrline nije nešto zastarjelo i prevaziđeno. Vjerujući ljudi, koji uzrastaju u vrlinama, nadahuti Duhom Svetim, znaju da svjetlost dobra, istine, poštenja, pravde, čistote i ljubavi nikad ne zastarijeva i ne gubi svoju vrijednost.

U ove svijetle praznične dane, gledajući na ratne strahote i prolivanje ljudske krvi, stradanja nevinih, posebno djece, žena i starih treba da umnožimo svoje molitve za mir u svijetu. Zabrinuti smo zbog toga što se sve glasnije ističe zakon jačeg, što se veliča sila, a prezire pravda i istina. Mi pravoslavni hrišćani rado se pridružujemo razumnim, za sada rijetkim i tihim, pozivima za obustavu ratova, za dijalog i moguće izmirenje među sukobljenim narodima. Uznesimo zato naše tople molitve Vaskrslom Gospodu koji prima suze žalosnice od svih što su u nevolji da podari mir zaraćenima, utjehu svima koji stradaju i da obnovi sve živom nadom (1 Pt. 1,3) Vaskrsenja.

Vidimo da, nažalost, još uvijek nema mira ni sigurnosti za naš mnogostradali srpski narod na vjekovima raspetom Kosovu i Metohiji. Pored svih rezolucija i sporazuma, pored prisustva mirotvoraca koji treba da obezbijede sigurnost za sve, nastavlja se progon naših sunarodnika sa njihovih vjekovnih ognjišta, događaju se svakodnevna hapšenja i zastrašivanja nedužnih. Trpeći svakodnevne pritiske i nepravde, Srbi junački opstaju na Kosovu i Metohiji, vjerni svojoj Crkvi, nemanjićkim svetinjama, ognjištima i grobovima svojih predaka. Diveći se njihovoj hrabrosti, radujemo se što i naš vjerni narod iz Crne Gore sve više posjećuje svoju stradalnu braću na svetoj srpskoj zemlji i što se svake nedjelje i praznika zajedno sa njima Bogu moli u slavnim srpskim zadužbinama Pećkoj patrijaršiji, Visokim Dečanima, Gračanici i ostalim svetinjama.

Ovaj svijetli Praznik uliva u naša srca silu ljubavi Božije da prevazilazimo naše slabosti i da volimo jedni druge. Slavimo svečano i saborno, crkveno i svenarodno praznik Vaskrsenja Hristovog grleći jedni druge u zajednici vječne Božanske ljubavi. Radosno pjevamo: opraštamo svima i sve Vaskrsenjem Hristovim. Ushićena duša Crkve Božije svjedoči da je Vaskrsenje dan koji stvori Gospod i sve poziva da se radujemo i veselimo u njemu (Ps 117, 24). On ima svjetlost prvog biblijskog dana i slavu budućeg nezalaznog dana i Carstva nebeskog u kome je i naša vječna radost. Usrdno se klanjamo Vaskrsenju Gospodnjem, jer Krstom njegovim dođe radost svemu svijetu. Zato sa cijelom Svetom, Sabornom i Apostolskom Crkvom smjelo ispovijedamo i radosno pjevamo: danas je spasenje svijetu jer Vaskrse Hristos kao svemoćan (Vaskršnje jutrenje).

Sa ovim prazničnim mislima i molitvenim željama od sveg srca čestitamo svijetli praznik Vaskrsenja Hristovog cijelom bogoljubivom sveštenstvu, prepodobnom monaštvu i blagovjernom narodu Mitropolije crnogorsko-primorske, i svim ljudima dobre volje, uz najradosniji pozdrav: Hristos Vaskrse! Vaistinu Vaskrse".