Košarkaški trener Duško Vujošević preminuo je 8. aprila u Beogradu u 68. godini života.

Foto: YT screenshot/ RTS Šou program - Zvanični kanal

Komemoracija najtrofejnijem treneru u istoriji KK Partizan održana je u Skupštini grada Beograda. Glumac Andrija Kuzmanović održao je uvodni govor, nakon čega je uslijedio minut ćutanja u čast proslavljenog trenera. Potom je prikazan kratak film sa momentima iz Vujoševićeve karijere.

Među prisutnima su bili brojni bivši igrači, treneri, košarkaški radnici, ljudi iz svijeta sporta i politike: Željko Obradović, Vlada Dragutinović, Miroslav Berić, Dragan Todorić, Vesko Barović, Vlade Đurović, Rasim Ljajić, Danko Lazović, Aleksandar Đorđević, Bogoljub Karić, Saša Pavlović, Ivo Nakić, Zoran Stevanović, Peca Popović, Ivica Dačić, Luka Pavićević, Dušan Kecman, Milenko Tepić, Uroš Tripković, Žarko Paspalj, Zoran Slavnić, Boris Tadić, Dejan Tomašević, Žofre Lovernj, Vanja Marinković, Novica Veličković, Branko Ružić, Predrag Danilović, Goran Grbović, Mensur Bajramović, Miško Marić, Nenad Trajković, Nemanja Vasiljević, Željko Tanasković…

Prvi govornik bio je pjesnik Sinan Gudžević.
– Znao je da kaže da je po nacionalnosti partizanovac. Bez Duška Vujoševića Partizan se ne može ni zamisliti. O smrti kažemo da sve znamo, ali nas uvijek iznenadi. Odata mu je počast, njemu koji im je priredio više radosti nego svi treneri prije i poslije njega. Uglavnom klub pomogne treneru da se proslavi, ali malo je onih poput Duleta koji su dali klubu više nego on njima – rekao je između ostalog Gudžević.

Vujošević je bio poznat kao veliki ljubitelj književnosti, a srpska književnica Vida Ognjenović otkrila je kako je Vujošević u svojoj biblioteci posjedovao preko 7.000 knjiga.

– Njegovo prijateljstvo bilo nam je zaklon od svakog zla. Svojim primjerom nas je opominjao da je biti čovjek ozbiljna obaveza. Zvala sam ga – oluja dobrote. Kad bismo hodali s njim, stizali smo s njim jači. Ne poznajem čovjeka koji bi toplije zagrlio i pažljivije saslušao, koji bi se brže bacao u vrtlog da pomogne. Duško nije priznavao udžbeničke granice, tvrdio je da su to priručnici za pravdanje grešaka. Čovjeku je dužnost da pravi iskorake, da skok pred košem bude bogolik, da nema uzmaka i nemogućeg. Tragao je za svim vidovima nedostižnog i dostizao ih. Zahtijevao je da se u sportu svako dostignuće narednim korakom nadmaši. Postigao je da sport bude nadživot, da se zalet ne završava skokom nego se nastavlja u vazduhu – riječi su Vide Ognjenović.

Duška Vujoševića tokom karijere karakterisao je pedagoški rad i formiranje mlađih igrača.

– Sanjao je kao dijete, mislio kao naučnik, analizirao kao psiholog, radio kao tehnolog, volio kao pjesnik i odlučivao kao časni sudija. Time je zauvijek osvojio svoju autentičnost. Načitan intelektualac i mudrac, pa tek onda trener. Držao se principa – „Možeš preko neke veze da igraš, ali ne možeš preko te veze da igraš dobro“. Stvarao je igrače, ali stvarao je i ljude poslije karijere. Njemu je svaki trening bio u funkciji razvijanja momačke fantazije, a u tim osjetljivim godinama nužno je pročitati pravu knjigu, otići u teatar, zaći u galeriju, posjetiti muzej… To je proces u stvaranju ličnosti koja preuzima odgovornost – rekao je o Vujoševiću novinar i muzički kritičar Peca Popović.

U ime KSS govorio je potpredsjednik Nenad Krstić, koji je tokom igračke karijere sarađivao sa Vujoševićem.

– Danas se opraštamo od čovjeka koji ima posebno mjesto u istoriji srpske košarke. Duletov doprinos se prije svega ogleda u ljudima i sistemu koje je stvarao. Kroz njegov rad prošle su generacije mladih košarkaša, od pionira do seniora, i stvorio je mnoge reprezentativce naše zemlje. Prepoznavao je potencijal i umio taj potencijal da izbrusi. Ostao je vjeran ideji da se prave vrijednosti grade dugoročno. Gradio je timove koji su imali odgovornost prema dresu koji nose. Njegovo nasljeđe je u svim ljudima koji danas predstavljaju srpsku košarku i nose dio onoga što ih je učio.

Okupljenima se obratio i predsjednik KK Partizan Ostoja Mijailović.

– Teško je govoriti i pronaći riječi kada se opraštamo od nekoga ko nam mnogo znači. Imao sam čast da ga poznajem i nebrojeno puta mi je pomogao savjetima u teškim trenucima. Nije bio samo veliki trener, to svi znamo, istorija će govoriti o onome što je dao košarci. Bio je čovjek stava, čovjek karaktera i čovjek koji nikada nije birao lakši put: uvijek je govorio istinu, čak i onda kada je ta istina sve nas boljela.

Bilo je trenutaka kada su njegove riječi bile i više od savjeta, bile su snaga da se izdrži i nastavi dalje, da se vjeruje. Kada su pritisci bili najveći, Dule je bio tu i to nikad neću zaboraviti. Duletova ljubav prema Partizanu bila je životna posvećenost, bila je dio njegovog identiteta i dio njegove duše. On nas je naučio da Partizan nije samo košarka, već karakter, borba, dostojanstvo i vjera da se nikada ne odustaje. Danas ne odlazi samo trener, ne samo legenda, već čovjek koji je oblikovao generacije i ostavio trag u svakome ko ga je poznavao.

Opelo Dušku Vujoševiću služiće se u 13 časova u crkvi Svetog Nikole na Novom groblju, nakon čega će Vujošević biti sahranjen u Aleji zaslužnih građana.