Lažne dojave o postavljenim eksplozivnim napravama najčešće se odnose na obrazovne ustanove, što ostavlja razne posljedice, a naročito traumatično može da djeluje na djecu,  rekao je jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, kriminolog i profesor na Pravnom fakultetu, Velimir Rakočević.

Foto: YouTube screenshot/ Al Jezzera Balkan 

Talas lažnih dojava o postavljenim bombama je postala svakodnevica, na meti su se skoro našli tržni centri Big fashion u Podgorici i TQ Plaza u Budvi, ali i dvije srednje škole u Podgorici, Gimnazija i Ekonomska škola.

Prema njegovim riječima, veliko je opterećenje na kapacitete Uprave policije jer je prava ekspanzija lažnih dojava o postavljenim eksplozivnim napravama i talas takvog vida nasilja zapljusnuo gotovo cijelu planetu.

“Višestruke su negativne posljedice ove pojave, ne samo što je to krivično djelo, jer se ovdje pretežno radi o krivičnom djelu izazivanja panike i nereda iz grupe krivičnih djela protiv javnog reda i mira. Tu imamo i ugrožavanje sigurnosti, lažno prijavljivanje i brojne druge inkriminacije. Jedna dojava, možemo reći, može da parališe sistem. Iako su dojave lažne, panika je, nažalost, stvarna, pogotovo imajući u vidu da se najčešće radi o obrazovnim ustanovama i koliko to traumatično može da djeluje, prije svega na djecu, što je posebno pitanje i nanosi vrlo razorne posljedice. Inače, ovdje dolazi do svojevrsne paralize sistema i zaustavljanja rada vitalnih institucija, osim očiglednih posljedica kao što su ometanje nastave, gubljenje časova i prelazak na onlajn nastavu. Samo jedan kontradiverzioni pregled mnogo košta i, kada se sve sabere, zaista nosi vrlo negativne posljedice po kompletan sistem, odnosno nanosi štetu svakom građaninu”, rekao je Rakočević.

Smatra da je ključno pitanje otkrivanje osoba koje šalju lažne dojave o postavljenim eksplozivnim napravama, dokazivanje krivičnih djela, a naročito ako se uzme u obzir da je veliki broj njih internacionalnog karaktera.

“Postavlja se i pitanje saradnje između država, naročito organa bezbjednosti, jer ovdje imamo prvo: ako je putem telefona upućen poziv, onda je pomoću baznih stanica lako locirati ga ako je na našoj teritoriji. Međutim, ako je sa neke inostrane destinacije, onda je potrebna saradnja preko Europola i preko državnih organa druge države, što značajno usporava kompletan proces, a pitanje je i da li su druge države zainteresovane da blagovremeno dostave informacije”, istakao je Rakočevoć. 

Kako dodaje, kada su u pitanju IT tehnologije, onda je to prilično veliki problem.