Vlada je početkom mjeseca usvojila prijedlog Ugovora o davanju koncesije za aerodrome u Tivtu i Podgorici na 30 godina južnokorejskoj kompaniji Incheon International Airport Corporation (IIAC). Još se ne zna kada će o tome raspravljati poslanici.

Foto: Ilustracija/Pixabay

Od kada je ponovo aktuelizovana tema davanja aerodroma pod koncesiju, u javnosti su podijeljena mišljenja. Poslanici većine to vide kao razvojnu šansu, opzicija vaga, a sindikat kompanije je zabrinut za budući položaj radnika. Iz Vlade ih uvjeravaju da je riječ o investiciji koja donosi višestruke koristi za državu i da je postupak sproveden kroz međunarodni tender uz podršku Svjetske banke.

Direktor Aerodroma Crne Gore Roko Tolić tvrdi da je koncesija strateški potez koji može donijeti razvoj infrastrukture i bolje poslovne rezultate.

“Niko ne može biti protiv koncesije Aerodroma Crne Gore. Ovo je dobra strateška odluka i nadam se da će poslanici donijeti pametnu odluku”, rekao je Tolić, dodajući da bi aerodromi tako dobili nove kapacitete i terminale.

Podsjećamo, Tolić bio na čelu aerodroma „Ruđer Bošković“ na Ćilipima-Dubrovnik, koji se uspješno razvio bez koncesije.

Prvorangirani ponuđač IIAC dobio je podršku Vlade da upravlja crnogorskim aerodromima 30 godina. Ta kompanija nalazi se u vlasništvu Vlade Južne Koreje, koja upravlja jednim od najbolje rangiranih aerodroma na svijetu. Trenutno imaju preko 70 miliona putnika i ubrajaju se u deset najzauzetijih aerodroma u Aziji.
Ti podaci, pored novčanih iskaza, bili su odlučujući faktor pri ocjenjivanju pristiglih ponuda. Prema prestižnoj rang-listi za aerodrome Skytrax, ICN (međunarodni aerodrom Inceheon pod upravom IIAC) je trenutno drugi najbolji aerodrom na svijetu (prvi je Changi) i najčistiji poslije aerodroma Tokio Haneda. ACI (Airports Council International) ih je deset godina uzastopno proglašavao za najbolji aerodrom regije Azija Pacifik.

Zaposleni se plaše otkaza, traže da se precizira ugovor
Predsjednik Sindikata Aerodroma Crne Gore Damjan Radulović nam je kazao da su se o predlogu koncesionog ugovora upoznali preko sajta Vlade. Tvrde da ima dosta prostora za unaprijeđenje i postavljanje zaštitnih mehanizama.

„Prije svega, dobro je i strašno korisna stvar što je u samom tekstu koncesionog ugovora stavljeno da koncesionar ne može dati otkaz zaposlenima pet godina nakon koncesije, da mora da poštuje kolektivni ugovor poslodavca koji je trenutno važeći. Druga stvar koja je bitna da ugovor ne isključuje mogućnost da se donese nova sistematizacija, novi aneksi ugovora, da se smanji na drugi način obim prava koje je koncesionar zatekao , čime bismo mi bili dovedeni u izuzetno loš položaj“, kazao je Radulović, napominjući da priča o tome ima i drugu stranu. Ipak, navodi da je najbitnija ona koja proizilazi iz Zakona o radu, a to je da u slučaju promjene poslodavca obaveza novog da poštuje kolektivni ugovor koji je zatekao godinu dana. Ili, onda kaže da može izmijeniti taj postojeći ili donijeti novi.

Političari vlasti daju obećanje da će štiti radnička prava, te da neće potpisati ništa protivno njihovim interesima, i da je ustupanje aerodroma, pred ulazak u EU, dobra prilika da Crna Gora bude konkurentna regionu. Poslanik Pokreta Evropa sad, Uglješa Urošević, kao predsjednik Komisije za praćenje i kontrolu postupka privatizacije kazao nam je da budućnost Crne Gore vidi, za dvije godine u EU, što će, uvjeren je otvoriti vrata novim zaposlenjima.

„Trenutno u Crnoj Gori fali dosta radnika, i ako posmatramo ovu konstalaciju danas, ubijeđen sam da svi ovi radnici koji su zaposleni u Aerodromima Crne Gore, koji obavljaju savjesno svoj posao, će biti itekako cijenjeni od novog koncesionara, ako se to izglasa, i da neće trpjeti bilo kakvu štetu“, objasnio je Urošević.

Za radnike nije dovoljna samo konkurencija na nebu i zemlji, žele svoju sigurnost. Plaše se da će njihova mjesta „preplaviti“ jeftina radna snaga. Predsjednik Sindikata kaže da bi bili srećniji da se aerodromi daju pod koncesiju nakon što Crna Gora postane članica EU. Pristupanje im uliva nadu, ali sada strahuju od brojnih stvari.

„Plašimo se da novi poslodavac ne ograniči mogućnost autsorsinga, kolega spremačica ili obezbjeđenja, ili da ih mogu staviti u nepovoljan položaj ako dođe do toga da se neko može baviti time i dovesti kompletnu radnu snagu koja treba da zamijeni kolege. I ono što nam najviše smeta je to što ne stoji, ako koncesionar umanji prava zaposlenih ili ih grubo prekrši nemamo mogućnost da vlada reaguje i da kaže, vi ste prekršili Kolektivni ugovor na bitan način i onda eventualno iz toga utiče na koncesionara da se te stvari ispravljaju. Tako da mjesta za sugestije i predloge ima dosta samo je pitanje kako ćemo uspjeti da ih pretočimo negdje , stavimo u papir i pošaljemo prema političkim subjektima u Crnoj Gori“, objasnio je za Biznis.me Damjan Radulović, predsjednik Sindikata Aerodroma Crne Gore.

Iz vladajućih partija kao primjere uspješnih koncesija navode aerodrom „Nikola Tesla“ u Beogradu. Sindikat su upoznali sa brojkama, kao argumentom, da se od koncesije može samo dobiti.

„Koncesionar je tada platio 500 miliona eura, od čega je oko 420 miliona pripalo državi Srbiji, a više od 80 miliona malim akcionarima. Uz to, ugovorene su investicije do 750 miliona eura, dok država prihoduje oko pet odsto bruto prihoda“, kazao je Urošević i naglasio da se sve to ogleda u povećanom broju putnika, koji je kako tvrdi porastao sa pet, na skoro devet miliona godišnje. Uvjerava da to čeka i crnogorske aerodrome, ukoliko se izglasa Ugovor sa južnokorejskom kompanijom i objašnjava što bi sve dobili.

„Predviđena je jednokratna naknada od 100 miliona eura, kao i izdvajanje od 35 odsto bruto prihoda, što je znatno više u odnosu na primjeru Beograda. Procjene su da bi to donosilo oko 20 miliona eura godišnje, odnosno oko 600 miliona za 30 godina“, uvjerava Urošević i navodi da bi sve to uslovilo da se sadašnji broj putnika, oko tri miliona, poveća na devet miliona godišnje, što znači da bi Podgorica imala oko 5,5 miliona, a Tivat oko 3,5 miliona putnika.

Urošević, koji je predsjednik Komisije za praćenje i kontrolu postupka privatizacije, ističe da su sa južnokoreancima predviđene investicije oko 300 miliona eura.

„U Podgorici se planira izgradnja novog terminala od oko 12.500 kvadratnih metara, povećanje broja gejtova i 11 novih pozicija za avione, kao i proširenje parking kapaciteta. Planirana su i unapređenja na aerodromu u Tivtu“, naveo je.

Aerodrom Dubrovnik je uspješan bez koncesije i privatnih investitora
Hrvatski, ali i evropski analitičari svrstavaju Aerodrom Dubrovnik kao jedan od najuspješnijih regionalnih aerodroma, koji se razvio u moderno i efikasno čvorište bez ijedne koncesije ili privatnog investitora.

U periodu od tri decenije, ta vazdušna luka je transformisana zahvaljujući EU fondovima, strateškom upravljanju i snažnom turističkom rastu juga Hrvatske. Danas povezuje Dubrovnik s preko 70 destinacija, ima direktne linije sa SAD, ostvaruje milione putnika godišnje i postavlja standarde održivog javnog upravljanja infrastrukturom — dok se brojni drugi aerodromi bore s posljedicama privatizacije.

Aerodrom Dubrovnik (vazdušna luka “Ruđer Bošković” – Čilipi) izgradio je svoju reputaciju najuspješnijeg aerodroma u regiji bez ustupanja koncesije privatnim kompanijama. Ostao je u većinskom državnom i lokalnom vlasništvu (Republika Hrvatska 55 odsto, Dubrovačko-neretvanska županija 20 odsto, Grad Dubrovnik 10 odsto i Općina Konavle 15 odsto), a ipak bilježi rekordne rezultate u saobraćaju i finansijskom poslovanju.

U veliki projekat „Razvoj Zračne luke Dubrovnik“ uloženo je ukupno 225 miliona eura, od čega je čak 158 miliona eura bespovratno osigurano iz Evropskog fonda za regionalni razvoj, dok je ostatak finansirala Republika Hrvatska (grantovima) uz manji dio vlastitog novca. Projekat je počeo 2007. i tokom 12 godina fazne gradnje gotovo u potpunosti dovršen do 2019.

Rezultat je impresivan: aerodrom je dobio tri savremene terminalne zgrade (A, B i C) – posljednja otvorena 2017 – čime je ukupan kapacitet povećan na pet miliona putnika godišnje. Izgrađena su i četiri aviomosta, te modernizovana cjelokupna infrastruktura – od duže poletno-sletne staze do novih parkirališta, sa ciljem da aerodrom udovolji potražnji i najvišim sigurnosnim standardima narednih decenija.

Za razliku od Dubrovačkog, aerodrom u Zagrebu dat je u koncesiju 2013. godine inostranoj kompaniji radi izgradnje terminala (uz upitne benefite za državu).

Zanimljivo, upravo je Tonči Peović, koji je kao direktor zagrebačkog aerodroma zagovarao koncesiju, godinama ranije u Dubrovniku proveo potpuno drugačiji model razvoja baziran na samofinansiranju i evropskim fondovima. Time je Dubrovnik očuvao kontrolu nad upravljanjem aerodromom i fleksibilnost u strateškim odlukama.

Beogradski aerodrom „Nikola Tesla“ danas

Sa beogradskog aerodroma poručuju da su, nakon osam godina od potpisivanja ugovora o koncesiji, ostvarili rekordne rezultate, povećali kapacitete i obezbijedili nastavak ulaganja. U saopštenju su naveli, da su od postanka dijela mreže VINCI Airports, ostvarili porast broja putnika za gotovo 60 odsto, da je rekonstruisana glavna poletno-sletna pista prvi put posle 60 godina, te da je dobio više od 360 miliona evra investicija, a pruža usluge putnicima na više od sto destinacija. Naglašavaju da je od početka koncesije, izgrađeno 12 novih gejtova i 11 parking pozicija za vazduhoplove, dok je radi povećanja efikasnosti i udobnosti putnika udvostručen broj parking mjesta za automobile, dodato je 29 novih šaltera za prijave na let i sada ih ima ukupno 90.

Mogu li crnogorski aerodromi postati konkurenti Tirani koja se brzo širi?
Analitičari objašnjavaju da Međunarodni Aerodrom u Tirani, poslednjih pet godina, predstavlja primjer strateških ulaganja. Sve je počelo krajem 2019. godine kada je koncesiju dobila Kastrati Grupa, koja je godinu kasnije preduzela brojne investicije koje su direktno uticale na istorijski porast broja putnika. To je Tiranu brzo svrstalo u najbrže rastuće vazdušne luke.

Prema zvaničnim podacima, od 2005 do 2016. pod upravom kompanije Hochtief Airport GmbH, investicije su stigle do skoro 87,4 miliona eura, odnosno oko osam miliona eura godišnje. Nakon toga, u čertvorogodišnjem periodu od 2016 do 2020. sa kompanijom Real Fortress Private Limited, investicije su pale na 17,9 miliona eura, oko 3,6 miliona eura godišnje.

U minulom petogodišnjem periodu Kastrati grupa investirala je oko 110 miliona eura, približno 22 miliona eura godišnje, fokusirajući se na modernizaciju aerodromske infrastrukture i povećanje operativne efikasnosti.

Ambiciozni investicioni plan, vrijednosti 152 miliona eura, postavili su za naredni dvogodišnji period. U poređenju sa prethodnim koncesionim periodima, vrijednost investicija Kastrati Grupe predstavlja povećanje od oko 249 odsto, što je jasan pokazatelj razvoja.