Dok zemlja stagnira u pridruživanju Evropskoj uniji, u Beogradu smatraju da je Šengen (Schengen) dostižan, piše Radio Slobodna Evropa.

Foto: Ilustracija/Pixabay

Ne samo za Srbiju, već za cijeli region Zapadnog Balkana.

I to već ovog ljeta.

I pozivaju EU da otvori Šengenski prostor za Zapadni Balkan.

Iz Evropske komisije nije odgovoreno na upit RSE o ideji Beograda o brzom uključivanju Zapadnog Balkana u Šengen.

Takve izjave Bojana Zorić iz Instituta EU za bezbjednosne studije (ISS) vidi prije kao politički motivisane nego kao utemeljene i realistične.

“Iako može zvučati politički privlačno, regija je i dalje pravno, tehnički i politički daleko od punopravnog članstva u Schengenu”, rekla je za RSE.

Slobodno putovanje bez graničnih kontrola, u okviru Šengenskog prostora, sada je moguće za 29 država, od kojih je 25 članica EU.

Zorić objašnjava i da se ne može govoriti o ulasku cijele regije u Šengen kao jedinstvenom procesu, jer se države nalaze u različitim fazama evropskih integracija i institucionalnog razvoja.

“Svaka država pojedinačno mora usvojiti i implementirati EU acquis (pravne tekovine), uključujući i Schengen acquis, te proći zasebne tehničke i političke procjene”, navela je.

To je bila ključna poruka Srbije na neformalnom sastanku ministara spoljnih poslova EU i Zapadnog Balkana 11. maja u Briselu, prenio je srpski šef diplomatije Marko Đurić.

On smatra da nema razloga da Evropa već ovog ljeta ne otključa pun potencijal uključivanja regiona u Šengen.

Prethodno je i ministar evropskih integracija Srbije Nemanja Starović ocijenio da bi uključivanje Zapadnog Balkana u Šengenski prostor “bio dobar i opipljiv korak”.

Šengensko područje omogućava slobodno putovanje među državama članicama, bez prolaska graničnih kontrola, za više od 450 miliona osoba.

Osim 25 zemalja EU, u Šengenu su i članice Evropskog udruženja slobodne trgovine – Island, Lihtenštajn, Norveška i Švajcarska.

Zemlje Zapadnog Balkana imaju bezvizni režim sa EU, koji podrazumijeva putovanje bez viza, ali najviše 90 dana u bilo kom periodu od 180 dana unutar šengenskog prostora.

Šta kažu u državama Zapadnog Balkana?

U Podgorici podržavaju inicijative koje doprinose evropskoj integraciji regiona, jačanju bezbjednosti i slobodi kretanja, ali kažu da nisu bili konsultovani oko predloga za ulazak Zapadnog Balkana u Šengen.

Ministarstvo spoljnih poslova Crne Gore navelo je za RSE da upućivanju bilo kakve inicijative u ime regiona treba da prethodi “temeljna komunikacija i koordinacija”.

Podsjećaju da Crna Gora već deceniju sprovodi Šengenski akcioni plan i razvija sopstveni sistem integrisanog upravljanja granicom.

“Dok fokus naše države ostaje na punopravnom članstvu u EU, bez prečica, odnosno na osnovu zasluga, kroz usvajanje strogih standarda iz pregovaračkog procesa”, navedeno je.

Cilj Crne Gore je da postane članica do 2028. godine.

Iz Sarajeva, Prištine, Skoplja i Tirane nije odgovoreno na upit RSE povodom predloga Beograda.

Šta govore iskustva Hrvatske, Bugarske i Rumunije?

Nasuprot optimizmu zvaničnog Beograda, susjedne zemlje su kao članice EU godinama čekale da postanu dio Šengenskog prostora.

Hrvatska 10, a Bugarska i Rumunija skoro dvije decenije.

Bivša hrvatska ministarka spoljnih i evropskih poslova Vesna Pusić kaže za RSE da je ulazak u EU glavni projekat a da ostalo, poput Šengena i Evropske monetarne unije, dolazi kasnije.

“Ja ne vidim kako bi bilo moguće ući u Šengen prije, čak niti istovremeno, a kamoli prije nego što će se ući u EU”, rekla je.

Ona kaže da je Hrvatska bila institucionalno spremna za ulazak u Šengen prilično ranije nego što se to desilo, ali da politički razlozi takođe igraju ulogu.

“To je bilo djelimično rezultat činjenice da su (EU) imali stari dug prema Bugarskoj i Rumunjskoj koje nisu bile sasvim spremne”, navela je.

Zato je, kako je rekla, bilo neprihvatljivo da Hrvatska uđe u Šengen mnogo prije Bugarske i Rumunije.

 
Hrvatska je kao članica EU od 2013, postala članica Šengena 2023.

Dok su Bugarska i Rumunija, iako članice EU od 2007. godine, tek 2025. uspjele da postanu dio šengenske zone.

Bojana Zorić iz ISS-a kaže da upravo primjer Bugarske i Rumunije pokazuje da ni samo članstvo u EU ne jamči brz ulazak u Šengen.

“Proces ne zavisi samo od tehničkih kriterijima, nego i od političkog povjerenja među državama članicama EU”, dodala je.

Iako su u Šengeskom prostoru četiri države koje nisu članice EU, Zorić objašnjava da su one “duboko integrisane u pravni i institucionalni okvir EU kroz Evropski privredni prostor, ali i druge posebne aranžmane.”

“Za zemlje kandidatkinje sa Zapadnog Balkana ulazak u Šengen prije članstva u EU zato bi bio vrlo neuobičajen i politički vrlo teško ostvariv u trenutnom kontekstu”, dodala je.

Bezbjednost kao prednost ili rizik?

Srpski šef dilomatije Marko Đurić je, obrazlažući zašto bi Šengen trebalo otvoriti za Zapadni Balkan, rekao da “tvrde granice prekidaju krvotok ekonomije i turizma”.

Takođe je iznio procjenu da bi to “dovelo do 50 milijardi eura nove ekonomske aktivnosti, a ne bi umanjilo bezbjednost EU”.

Nije naveo na čemu se zasniva procjena o visini ekonomske aktivnosti.

Međutim, Bojana Zorić iz ISS-a ocjenjuje da bi iz perspektive bezbjednosti, većina država članica prerano proširenje Šengena na Zapadni Balkan prije vidjela kao potencijalni rizik nego kao neposrednu prednost.

Ona podsjeća da se Šengen temelji na međusobnom povjerenju da svaka država učesnica može učinkovito da štiti spoljnu granicu Unije.

“S obzirom na trajnu zabrinutost oko neregularnih migracija, organizovanog kriminala, korupcije i neujednačenih institucionalnih kapaciteta u djelovima regije, mnoge vlade članica EU vjerovatno bi ostale oprezne”, ocijenila je.

Zorić smatra da je od brzog pristupanja realniji scenario postupna integracija kroz jačanje saradnje sa Frontexom, dalje usklađivanje sa viznom politikom EU i poboljšanje upravljanja granicama.

Šta predstavlja Šengen područje?

Područje slobodnog putovanja pokrenuto je 1985. u luksemburškom seoceetu Šengen na granici sa Njemačkom i Francuskom, potpisivanjem Šengenskog sporazuma.

Šengensko područje nastalo je kao međuvladin projekat pet država članica EU, Francuske, Njemačke, Belgije, Holandije i Luksemburga.

Tokom vremena broj članica se povećavao.

Šengen ne podrazumijeva samo slobodno kretanje ljudi, kaže Bojana Zorić iz ISS već i vrlo visok stepen usklađenosti sa EU pravilima.

Usklađenost se zahtijeva u upravljanju spoljnim granicama, viznoj politici, bezbjednosnim provjerama, policijskoj i pravosudnoj saradnji i zaštiti podataka.

“Zemlje Zapadnog Balkana ostvarile su određeni napredak, posebno kroz reforme povezane s viznom liberalizacijom, upravljanjem migracijama i jačanjem saradnje s Frontexom”, navela je Zorić.

Ali je dodala da su “još prilično daleko od pune spremnosti za ulazak u Šengenski prostor.”

Zemlje koje žele da pristupe Šengenskom prostoru moraju da prođu niz evaluacija kako bi se utvrdilo da li ispunjavaju uslove neophodne za primjenu šengenskih pravila.

Nakon pozitivne evaluacije, sve članice Šengenskog prostora moraju jednoglasno da odobre odluku o članstvu, nakon konsultacija sa Evropskim parlamentom.

Gdje su zemlje Zapadnog Balkana?

“Napredak zemalja Zapadnog Balkana je vrlo diverzifikovan, no trenutno ne postoji država u regiji koja je u potpunosti spremna pridružiti se Schengenu”, kaže Bojana Zorić iz ISS-a.

Ona, pri tome, podsjeća na izvještaje Evropske komisije o napretku za 2025. kojima se zemlje regije pozivaju da dodatno usklade svoju viznu politiku sa EU.

Od Srbije se traži da obezbijedi provjere državljana trećih zemalja koji ulaze bez vize, posebno iz država koje predstavljaju bezbjednosni ili migracijski rizik.

Naglašava se i potreba za rigoroznim bezbjednosnim provjerama prilikom dodjele državljanstva Srbije državljanima trećih zemalja.

Upozorava se i da sticanje prava na putovanje bez viza u EU za državljane Rusije, dodjeljivanjem srpskog državljanstva, predstavlja potencijalne bezbjednosne rizike za EU.

Od Crne Gore traži se ukidanje sporazuma o bezviznom režimu sa zemljama kojima je potrebna viza za ulazak u EU.

Za Bosnu i Hercegovinu se navodi da je potrebno da poboljša upravljanje granicama, te da vizna politika nije u potpunosti usklađena sa viznom politikom EU.

Preporučuje se da do potpunog usklađivanja, BiH treba da primjenjuje dodatne bezbjednosne mjere, kao što su povećanje broja službenika granične policije.

Ocjenjuje se da granična policija i dalje nema dovoljno osoblja i da četvrtina radnih mjesta još nije popunjena.

Ni vizna politika Kosova nije u potpunosti usklađena sa EU, posebno kada je riječ o listi zemalja čiji državljani moraju imati vizu za ulazak u EU.

Osim toga, Kosovo bi trebalo da nastavi da se bavi neosnovanim zahtjevima za azil svojih građana unapređenjem kontrola na izlazu i nastavkom saradnje sa najpogođenijim državama EU.

Za Sjevernu Makedoniju je EK ocijenila da je vizni režim uglavnom usklađen sa listama EU zemalja, osim Turske.

Kada je riječ o Albaniji navodi se da je zakonodavni i strateški okvir za upravljanje spoljnim granicama djelimično usklađen sa pravnim tekovinama EU.

Za upravljanje granicama se kaže da je uglavnom zadovoljavajuće.

Od zemalja Zapadnog Balkana, Crna Gora se smatra predvodnikom u pridruživanju EU, dok je Albanija zemlja koja je ostvarila značajan napredak.

Nasuprot njima, Srbija je po ocjeni EK usporila tempo reformi potrebnih za pridruživanje.

Na sajtu Evropskog savjeta se navodi da svakoga dana oko 3,5 miliona osoba prelazi unutrašnje granice zbog posla, studiranja ili posjeta.

Kaže se da gotovo 1,7 miliona osoba stanuje u jednoj zemlji šengenskog područja, a radi u drugoj.

Procjenjuje se da Evropljani i Evropljanke svake godine obave 1,25 milijardi putovanja unutar šengenskog područja.

U međuvremenu su članice Šengena počele da primjenjuju automatizovani sistem ulazaka i izlaska (EES) za registraciju državljana zemalja koje nisu članice EU koji putuju na kraći boravak.