Crna Gora, kao članica NATO-a i kandidatkinja za članstvo u Evropskoj uniji, mora pažljivo razumjeti promjene u međunarodnom poretku, jer kriza liberalne demokratije, promjena uloge Sjedinjenih Američkih Država i jačanje neliberalnih režima imaju direktne posljedice na Zapadni Balkan, evropske integracije i demokratsku stabilnost regiona.

 

Foto: PR Centar
 
To je poručeno na uvodnom panelu „Demokratija u postliberalnom međunarodnom poretku“, kojim je moderirao profesor na Univerzitetu Crne Gore Srđan Darmanović, a na kojem su govorili Daniel Serwer, profesor i viši saradnik Instituta za spoljnu politiku Škole za napredne međunarodne studije Univerziteta Džons Hopkins, Zsolt Enyedi, profesor na Odsjeku za političke nauke Centralnoevropskog univerziteta (CEU), i Kenneth Greene, profesor na Univerzitetu Teksas u Ostinu.

Darmanović je, otvarajući panel, kazao da je konferencija posvećena pitanju demokratije u onome što se često opisuje kao postliberalni međunarodni poredak, navodeći da je tokom većeg dijela perioda nakon Drugog svjetskog rata dominantna pretpostavka bila da liberalna demokratija predstavlja krajnju tačku političkog razvoja.

„Jezik konsolidacije, tranzicije i demokratske difuzije odražavao je šire očekivanje da se svijet, iako neravnomjerno, ipak postepeno kreće ka liberalno-demokratskoj ravnoteži. Danas je ta pretpostavka ozbiljno dovedena u pitanje“, rekao je Darmanović.

On je ukazao da je ključno pitanje da li svijet zaista ulazi u postliberalnu eru, da li svjedoči krizi i transformaciji liberalnog poretka, ili kontra-talasu protiv demokratije.

Enyedi je ocijenio da se svijet, kada je riječ o kvalitetu demokratije, nalazi na najnižoj tački u posljednjih 15 godina.

„Ipak, mislim da je bolje govoriti o borbi nego o nekoj evolutivnoj propasti“, poručio je Enyedi.

On je rekao da su politički aspekti demokratije tokom posljednjih 20 ili 30 godina vidljivo nazadovali, ali da se istovremeno moraju prepoznati i manje vidljivi oblici demokratskog napretka, poput promjena koje su se u Zapadnoj Evropi dešavale postepeno, kroz veću transparentnost i promjenu političkog okruženja.

Govoreći o izazovima demokratizacije u 21. vijeku, Enyedi je kazao da su mnogi današnji procesi zapravo procesi redemokratizacije, jer se odvijaju u društvima koja su već imala demokratsko iskustvo.

„S jedne strane, lakše je demokratizovati društvo ako ljudi imaju iskustvo demokratije, jer već postoje određene vještine. S druge strane, teže je, jer akteri povezani sa neuspjelim demokratskim periodom često nemaju legitimitet“, naveo je Enyedi.

On je ukazao da novi svjetski poredak, u kojem sfere uticaja dobijaju veći značaj, nije povoljan za demokratizaciju i redemokratizaciju.

„Imate Sjedinjene Države koje poštuju snagu, a ne poštuju vladavinu prava. Imate Rusiju koja koristi antifašističku retoriku, ali reprodukuje mnoge fenomene fašizma. Imate Kinu koja govori o zajedničkim vrijednostima, a u njima nema ljudskih prava, ograničenja vlasti i neutralnosti države“, rekao je Enyedi.

Govoreći o Mađarskoj, Enyedi je kazao da taj primjer pokazuje i koliko dugo neliberalni režimi mogu trajati, ali i gdje se pojavljuju njihove granice.

On je naveo da je Mađarska, nakon 16 godina neliberalne vladavine, ušla u fazu u kojoj su se nezadovoljstvo građana, ekonomski zastoj, skandali i promijenjen odnos prema Evropskoj uniji spojili u politički momentum koji je oslabio vlast Viktora Orbana.

„Mađarska je na neki način izuzetak. Imali smo 16 godina neliberalne vladavine, a to je dugo vrijeme. Nije bilo ekonomskog rasta duži period, dok se istovremeno dešavalo spektakularno bogaćenje ljudi bliskih Orbanu, što je veoma iritiralo građane“, rekao je Enyedi.

Kako je naveo, režim je dodatno oslabljen nizom skandala.

„Orban je mislio da će novac doći iz Kine i Azije, pa je mnogo investirao u fabrike za električne baterije, koje su se pokazale kao zagađivači. Negativna reakcija na te fabrike bila je važna“, kazao je Enyedi.

Prema njegovim riječima, jedan od ključnih faktora bio je i raskol sa Evropskom unijom. Orban je, kako je rekao, ranije igrao igru u kojoj je istovremeno uzimao novac od EU i kritikovao Evropsku uniju, ali je u jednom trenutku EU tome stala na kraj.

„Mađari su shvatili da moraju da biraju između dva modela, a u Mađarskoj je uvijek postojala proevropska većina“, naveo je Enyedi.

On je ocijenio da je Orban izgubio dodir sa realnošću, djelimično zato što je bio impresioniran sopstvenom ulogom svjetske neliberalne zvijezde, zbog čega je, kako je rekao, postao manje zainteresovan za unutrašnje probleme Mađarske.

„Više nije bio toliko zainteresovan za Mađarsku. Uz to, mehanizmi povratne informacije oko njega su se ozbiljno pogoršali“, rekao je Enyedi.

Dodao je da je Orban izgubio kontakt sa mlađim generacijama jer je postao previše konzervativan, kao i da je kampanju previše usmjerio na globalne teme, posebno Ukrajinu, umjesto na socijalne usluge i svakodnevne probleme građana.

„Na kraju, to njegovo fokusiranje na globalna, a ne domaća pitanja značilo je da je vodio pogrešno usmjerenu kampanju, previše fokusiranu na Ukrajinu, a premalo na socijalne usluge“, kazao je Enyedi.

Govoreći o tome šta je mađarska opozicija uradila uspješno, Enyedi je rekao da se dio odgovora nalazi u snažnoj terenskoj mobilizaciji, koncentraciji glasova oko jedne političke opcije, korišćenju novih nezavisnih medija i jasnom pokušaju da se spriječe izborne zloupotrebe.

„Ono što se može naučiti jeste mobilizacija na terenu odlazak u svaki grad i svako mjesto u zemlji“, rekao je Enyedi.

On je istakao i da je važan bio način na koji je opozicija koristila nacionalne simbole, nudeći drugačiji oblik patriotizma.

„Mađar je patriota. Način na koji su nacionalni simboli korišćeni u njegovoj kampanji daje recept ili nacrt za one koji žele da se bore protiv neliberalnih vladara. On je prisvojio nacionalne simbole i prilagodio ih“, poručio je Enyedi.

Enyedi je, govoreći o mogućim poukama za region, kazao da su Slovačka i Srbija dvije zemlje na koje bi ishod mađarskih izbora mogao najviše uticati, ali da je na kraju uvijek presudno ono što se dešava unutar same zemlje.

„Tranzicija vjerovatno neće doći samo tako što će nekoliko lidera sjesti za sto i napraviti dogovor. Ona mora biti više vođena mobilizacijom odozdo, kroz pojavu možda novih lidera koji ranije nijesu bili u politici, ali koji mogu postati makar simbolične figure ili stvarni lideri opozicije“, rekao je Enyedi.

Ukazao je da su ključne poruke mađarske opozicije bile „funkcionalna“ i „humana“ Mađarska, ocjenjujući da su to pojmovi koji nijesu ni ljevičarski ni desničarski, već mogu imati odjek kod širokog kruga građana.

Serwer je govoreći o Sjedinjenim Američkim Državama, ocijenio da se one nalaze u trenutku jasne dekonstrukcije države i institucija.

„Svi smo navikli na Ameriku koja je bila liberalno-demokratska kod kuće i koja je željela da promoviše liberalnu demokratiju u inostranstvu. Ali takva Amerika postoji tek od 1960-ih godina“, rekao je Serwer.

On je kazao da je liberalno-demokratska Amerika, koja je obilježila savremeni međunarodni poredak, „pretrpjela veoma širok napad iznutra, ne spolja“, ukazujući na, kako je naveo, ponovni uspon rasizma i hrišćanskog nacionalizma.

„To se na Balkanu bolje prepoznaje kao ono što zaista jeste etnički nacionalizam. U Sjedinjenim Državama se taj izraz ne koristi često u našoj politici, ali to je upravo to. To je balkanizacija Sjedinjenih Država“, ocijenio je Serwer.

On je rekao da je teško predvidjeti kuda će taj proces voditi, navodeći da američki izbori i dalje ostaju nepredvidivi, što smatra jednom od dobrih strana američke demokratije.

„Prilično sam uvjeren da ćemo naredni put imati slobodne izbore, ali možda ne i fer izbore“, kazao je Serwer, objašnjavajući da se u SAD-u vodi važna borba oko prekrajanja izbornih jedinica.

Govoreći o odnosu SAD-a prema Evropi i Balkanu, Serwer je ocijenio da administracija Donalda Trampa ne podržava Evropsku uniju i da se Evropa ne može osloniti na SAD kada je riječ o vojnoj zaštiti.

„Evropa mora više da se osloni na sebe kada je riječ o odbrani, i to već počinje da radi“, naveo je Serwer.

On je poručio da ta promjena ima direktne posljedice za Balkan.

„Ne možete očekivati da Crna Gora ima podršku Sjedinjenih Država za članstvo u Evropskoj uniji. Što se tiče NATO-a, vi ste već unutra. Važni dijelovi NATO-a danas odnose se na vježbe, koordinaciju, planiranje i interoperabilnost. To su stvari na koje sve članice NATO-a sada treba ponovo da se fokusiraju“, rekao je Serwer.

Prema njegovim riječima, američka spoljna politika sve više postaje transakciona, što znači da je spremna da sarađuje sa različitim lokalnim liderima ukoliko takvi dogovori izgledaju korisno za SAD.

„Ta spoljnopolitička logika je veoma, veoma drugačija od one na koju ste navikli“, poručio je Serwer.

Greene je kazao da je veoma teško odgovoriti na pitanje da li svijet ulazi u postliberalnu eru ili se nalazi u epizodi krize nakon koje može uslijediti liberalna obnova.

„Kada pogledam oko sebe, svakako vidim uspon neliberalne politike u brojnim zemljama i ozbiljne prijetnje demokratiji. Ali te prijetnje se razlikuju od zemlje do zemlje i teško ih je kategorizovati“, rekao je Greene.

Greene je ocijenio da će mnogo toga zavisiti od ekonomskih pitanja, navodeći da mladi ljudi u mnogim zemljama djeluju kao uvjereni liberali, ali su istovremeno zabrinuti za svoju ekonomsku budućnost.

„Ako uđemo u period ozbiljnih ekonomskih teškoća, mislim da će neliberalna politika jačati. Ako se nastavi prosperitet, postoji nada za liberalnu obnovu“, rekao je Greene.

On je naveo da bi eventualna liberalna obnova mogla biti drugačija od ranijeg sistema, uz veća ograničenja imigracije u Evropi i SAD-u, kao i jačanje izvršne vlasti, što političke sisteme čini osjetljivijim na volju onoga ko je trenutno na vlasti.

Govoreći o kompetitivnim autoritarnim režimima, Greene je kazao da oni mogu opstati srednjoročno, navodeći primjer Meksika, gdje se vladajuća partija Morena uspostavila kao nova dominantna partija.

„Uspjela je da konsoliduje fiskalnu vlast u izvršnoj grani do te mjere da koristi svoje resursne prednosti u odnosu na opoziciju. Sada dominira u sve tri grane vlasti i toliko je nagnula partijsku konkurenciju u svoju korist da je teško vidjeti kako se izlazi iz tog perioda“, rekao je Greene.

Ipak, kako je dodao, slabost državnih institucija može otvoriti prostor za promjene, jer nijedna vladajuća partija ne može u potpunosti zadovoljiti zahtjeve građana.

„Kada vlast neminovno u nečemu podbaci, ljudi bi se mogli okrenuti protiv nje. To je mogući izlaz iz izbornog autoritarizma“, zaključio je Greene.