Vrhovno državno tužilaštvo nema procesni interes za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti u predmetu, javnosti poznatom kao "Telekom", budući da nakon što je SDT odbacilo krivičnu prijavu u tom slučaju na tu odluku nijesu reagovali. To je zaključak Vrhovnog suda koji je odbacio zahtjev za zaštitu zakonitosti VDT-a kao nedozvoljen.

Foto: arhva, Kabinet predsjednika Crne Gore

U rješenju Vrhovnog suda detaljno je objašnjen stav zašto ovaj pravni lijek u ovoj fazi nije dozvoljen, odnosno koja je razlika između zahtjeva za zaštitu zakonitosti i žalbe na neku sudsku odluku. 

Odluka Vrhovnog suda uslijedila je pošto je VDT 13. maja podiglo zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv rješenja Višeg suda u Podgorici u predmetu "Telekom". Dan ranije Viši sud u Podgorici je saopštio da taj predmet nije apsolutno zastario i da se to odnosi na dio koji tretira krivično djelo primanje mita, a za šta se terete bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, njegova sestra Ana, kao i nekadašnji predstavnici Telekoma, HLT fonda, preduzeća Monte Adrija i Mađar Telekoma – Oleg Obradović, Veselin Barović, Damjan Hosta i Tomaš Marvai.

– Ovaj sud nalazi da u konkretnom slučaju vrhovni državni tužilac nema procesni interes za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Naime, nakon odbačaja krivične prijave (rješenjem Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore, Kt-S br.28/19 od 28. jula 2025. godine, koje nije osporeno od strane Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore), državni tužilac prestaje da bude nosilac funkcije gonjenja u konkretnom predmetu, koja funkcija (gonjenja) prelazi na oštećenog kao supsidijarnog tužioca (na šta je Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore upućen aktom Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore Kt-S br.28/19 od 28. jula 2025. godine, u smislu čl. 59 ZKP-a). U takvoj procesnoj situaciji, iniciranje podnošenja vanrednog pravnog lijeka od strane tužioca koji je odbacio krivičnu prijavu i podnošenje vanrednog pravnog lijeka od strane Vrhovnog državnog tužilaštva (koje se, neosporavanjem tog rješenja, saglasilo sa odbačajem krivične prijave) ne može imati za cilj zaštitu zakonitosti u okviru funkcije krivičnog gonjenja koju više ne vrši u tom predmetu, piše u odluci Vrhovnog suda.

Afera "Telekom" ponovo trese Crnu Goru: VDT ljut na Viši sud, a Đukanovići na Vladu
 
U zahtjevu za zaštitu zakonitosti ukazano je da je spornim rješenjem vijeća sudija Višeg suda u Podgorici odbijeno kao neosnovano neslaganje sudije za istragu Višeg suda u Podgorici za sprovođenje određenih dokaznih radnji. Vijeće sudija Višeg suda iskazalo je mišljenja da nije nastupila relativna zastarelost krivičnog gonjenja – nalazeći da su u međuvremenu preduzimane procesne radnje u cilju otkrivanja učinioca i krivičnog djela koje su prekinule zastarijevanje, u smislu čl.125 Krivičnog zakonika. Tako je zaključeno da nema smetnji da se sprovedu predložene dokazne radnje, što znači da nije riječ o odluci kojom se krivični postupak pravosnažno okončava, već naprotiv stvara osnov da se sprovedu određene dokazne radnje i u zavisnosti od njihovog ishoda, eventualno, započne krivični postupak u formalnom smislu.

Svako neslaganje sa odlukom suda nije osnov za podizanje zahtjeva

Iz Vrhovnog suda naglašavaju i da je nesporno da je Vrhovno državno tužilaštvo, u smislu odredaba ZKP-a, ovlašćeno da podnese zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona.

– Međutim, samo postojanje formalne (zakonske) ovlašćenosti za podnošenje ovog vanrednog pravnog lijeka ne znači istovremeno i da je svako neslaganje sa sadržinom sudske odluke osnov za njegovo podizanje. Radnje i odluke preduzete u fazi izviđaja (o čemu je riječ u konkretnom slučaju) nemaju karakter pravosnažnog meritornog odlučivanja o krivičnoj stvari. U toj fazi postupka ne odlučuje se konačno o krivičnoj odgovornosti određenih lica. Vanredni pravni ljekovi, kao izuzetak od načela pravosnažnosti, podliježu restriktivnom tumačenju, pa se njihova primjena može zasnivati isključivo na izričitom zakonskom ovlašćenju. Kako Zakonik o krivičnom postupku ne propisuje mogućnost izjavljivanja zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv radnji i odluka u fazi izviđaja, kao uostalom ni istrage, ovaj sud nalazi da ne postoji zakonski osnov za meritorno odlučivanje po podnijetom zahtjevu, podučavaju iz Vrhovnog suda.