Ustavni sud Crne Gore ocijenio je da odluke Skupštine i predsjednika Crne Gore ne mogu biti van domašaja sudske kontrole, pogotovo kada odlučuju o razrješenju javnih funkcionera, na šta ne utiču diskreciona ovlašćenja najviših državnih organa, saopšteno je iz tog suda.

Foto: YouTube screenshot/ Al Jazeera Balkans

Kako navode, Ustavni sud odbio je da proglasi neustavnom odredbu Zakona o upravnom sporu kojom je isključeno vođenje upravnog spora kada Skupština i predsjednik Crne Gore donose odluku neposredno, na osnovu ustavnih ovlašćenja, jer to ne znači da se ne može pobijati u drugim vrstama sudskih postupaka, kako bi se obezbijedila djelotvorna zaštita prava na pristup sudu.

“Advokat V.Č. koji je podnio inicijativu za ocjenu ustavnosti, istakao je da Ustav ne propisuje izuzetke, već da se protiv svakog pojedinačnog akta može pokrenuti sudski postupak, kao i da je sporna odredba izazvala ozbiljne probleme u sudskoj praksi. Navodi kao primjer donošenje načelnog pravnog stava Vrhovnog suda 2019. godine po kojem se odluke Skupštine o izboru, imenovanju ili razrješenju javnih funkcionera ne mogu pobijati ni u upravnom ni u parničnom postupku”, piše u saopštenju.

Na sjednici svih sudija Ustavnog suda ocijenjeno je da to što određeni akt Skupštine ili predsjednika države ne može da se pobija u upravnom postupku, ne znači da je automatski isključena svaka mogućnost kontrole njegove zakonitosti i samim tim isključeno pravo na pristup sudu koje je Ustavom garantovano svakome, naročito u situacijama kada Skupština ili predsjednik donose odluke kojima odlučuju o pravima, obavezama ili pravnom statusu konkretnih osoba.

“Ovakvo tumačenje je u skladu sa standardima Evropskog suda za ljudska prava, po kojima država može propisati ograničenja sudske kontrole određenih akata, ali samo pod uslovom da takva ograničenja ne zadiru u samu suštinu prava na sud i da postoji drugi vid djelotvorne sudske zaštite”, dodaje se.

 
U predmetu “Koveši protiv Rumunije” Evropski sud je naglasio da pravo na pristup sudu ima posebno značajnu ulogu kada se odlukama najviših državnih organa odlučuje o statusu i pravima nosilaca javnih funkcija.

“U vršenju ustavnih nadležnosti Skupštine Crne Gore i predsjednika Crne Gore postoji određeni stepen institucionalne i političke diskrecije, međutim, ona ne može derogirati zahtjev zakonitosti i ustavnosti postupka, kao i načelo vladavine prava, niti može apsolutno isključiti svaki vid sudske zaštite u situacijama kada donijeti akt proizvodi neposredna pravna dejstva prema individualno određenom licu”, navodi se u odluci Ustavnog suda.

U odnosu na načelni pravni stav Vrhovnog suda iz 2019. da se odluke Skupštine o razrješenju javnih funkcionera ne mogu pobijati u upravnom niti u parničnom postupku, Ustavni sud ukazuje da on nije posljedica same osporene zakonske odredbe, već njenog tumačenja, koje nije bilo saglasno sa ustavnim načelom vladavine prava i pravom na pristup sudu.

“Takvo stanovište Vrhovnog suda, u kojem bi sve odluke Skupštine i predsjednika Crne Gore bile u cjelosti izuzete od sudske kontrole, predstavlja restriktivno tumačenje domaćeg prava koje nije u skladu sa standardima Evropskog suda za ljudska prava. I sam Vrhovni sud je u kasnijem periodu, potvrđujući odluke nižih sudova, zauzeo stav kojim je prihvatio mogućnost sudske kontrole i poništenja odluke Skupštine kao nezakonite u određenim vrstama razrješenja”, zaključuju iz Ustavnog suda.