Samo dvije godine pred penziju, doktorka Tatjana Vešović, dugogodišnja načelnica Klinike za ginekologiju i akušerstvo u Opštoj bolnici u Vršcu, dala je otkaz i preselila se u Crnu Goru. Ona od prije nekoliko mjeseci radi u državnoj bolnici u Baru, u kojoj se zaposlio i njeg suprug, radiolog dr Goran Vešović. Za Nova.rs doktorka otkriva razloge svog odlaska, ali i objašnjava zašto bi Srbija, koja već gubi mlade ljekare, uskoro mogla ostati i bez starijih, iskusnih specijalista.

Foto: YouTube screnehsot/ Moja Kula

“Do našeg preseljenja u Crnu Goru došlo je prije svega iz ličnih, privatnih razloga. Iako nemam zamjerke na vršačku bolnicu i moj gotovo čitav radni vijek koji sam tamo provela, moram da priznam da se ovdje – lakše diše”, priča za Nova.rs doktorka Vešović.

Sistem je takav da, ističe ona, zadržava i mlade i starije ljekare.

“Poslednjih godina trude se da sistemski poboljšaju situaciju u zdravstvu, da zadrže kadrove, privuku nove mlade ljude, ali i nas starije koji možemo da ih učimo poslu i to se sve osjeća u radu. Atmosfera je daleko bolja kad su u pitanju uslovi na poslu, postoji kolegijalnost i međusobno poštovanje, kao i podrška menadžmenta, što jako važno. Uprava se bori da poboljša rad svake službe. Ako ‘odozgo’ nemate podršku, onda sve propada. Potrebno je da se čuje glas onih koji su nosioci posla, ali nas u Srbiji niko ne čuje i to je jedan od većih problema, koji nas tjera da odemo”, naglašava doktorka.

Takođe, osnovne plate su, ističe ona, u bolnicama Crne Gore veće nego u Srbiji, a najvažnije je što se, u svakom smislu – cijeni staž.

“Ljekari koji rade decenijama, za svoje godine rada bivaju nagrađeni, što u Srbiji nije slučaj. U Crnoj Gori drugačije obračunavaju plate nego u Srbiji. Posebno nagrađuju one koji rade 10, 20 i 30 godina. Postoji razlika između početnika i nekoga ko je već prošao pola radnog vijeka. Plata ljekara specijalista zavisi upravo od godina radnog staža, a kreću se oko 2.000 do 2.500 eura i to je osnova”, kaže dr Vešović.

 U crnogorskim bolnicama osnovna plata subspecijaliste je oko 3.000 eura.

“I to je sve bez dodataka na godine staža, dežurstva.. sa dodacima specijalisti mogu imati i do 3.500, a subspecijalisti i do 4.500 eura mesečno. Procenti uvećanja su za 10 godina rada 0,5 odsto po godini. Od 10 do 20 godina staža je 0,75 odsto za svaku godinu. To je jedan od glavnih razloga zašto ovdje dolaze ljekari sa iskustvom. U Srbiji svi imamo isti procenat, bez obzira na godine rada, što je ponižavajuće”, naglašava doktorka.

Međutim, odluka da se presele baš u Bar, nije bila isključivo finansijska. Ljekarski bračni par Vešović, donio je ovakvu odluku, iako pred sam kraj radnog vijeka, nakon ponude uprave barske bolnice, ali i zbog privatnih veza koje imaju sa ovim primorskim gradom.

“U djetinjstvu sam svako ljeto provodila u Baru, a suprug mi je iz Crne Gore, pa smo svakako planirali da u nekom momentu dođemo ovdje da živimo i radimo. Za razliku od Srbije, u Crnoj Gori po zakonu možemo ostati u radnom odnosu dvije godine duže, jer je moguće za toliko odložiti penziju”, navodi dr Vešović.

Godinama je i Crna Gora, baš kao i Srbija, gubila kadrove, ali država je odlučila da stane na put odlascima ljekara i zadrži ih u državnoj praksi.

“Ovdje iz Srbije dolaze stariji, iskusni ljekar, koji znaju svoj posao. Oni na godine staža dobijaju daleko veća primanja nego u Srbiji, a to je samo jedan od razloga zašto odlaze iz naših ustanova. Srbija na taj način gubi mentore, učitelje, najiskusnije ljekare, koji osim što liječe pacijente, uče mlađe generacije kako da rade. Mora da prođe 15 do 20 godina da kažete da je neko iskusan i da možete da mu povjerite ljudski život. Do tada se uči poslu i to od starijih kolega. Mladi nam odlaze u Njemačku, Norvešku i druge zemlje, a stariji odoše u region”, upozorava doktorka.

Ljekari su u Srbiji, ističe, pored brojnih problema i na stalnom udaru javnosti, što takođe negativno utiče na struku.

“Mi već sad nemamo ni blizu dovoljno kadrova, odgovornost nam je ogromna, plate niske u odnosu na region i Evropu, a još smo redovna meta javnosti. Doći ćemo u situaciju da više neće biti popularno bavljenje zdravstvenom strukom i da će sve manje ljudi upisivati medicinu. U javnosti su ljekari uvijek na nekom udaru u Srbiji. Kad dođe do smrtnog ishoda pacijenta, krive ljekarsku grešku i presuđuje javnost, a ne institucije. To je nešto što ljekari ne mogu da trpe, oni zaslužuju poštovanje u svakom smislu, a toga kod nas nema”, zaključuje dr Vešović.