Iako se godinama posmatrala kao estetski problem ili posljedica loših životnih navika, gojaznost je u Crnoj Gori dostigla razmjere ozbiljnog javnozdravstvenog izazova. Dok se pacijenti bore sa stigmom i opasnim trendovima sa društvenih mreža, medicinska struka upozorava da gojaznost zahtijeva sistemsko, dugoročno liječenje, pri čemu je ključno napraviti jasnu razliku između pogrešnih i regulatorno odobrenih terapija koje pacijenti koriste.

Foto. Ilustraija/Pixabay.com 

Broj osoba u Crnoj Gori koje žive sa prekomjernom tjelesnom masom i gojaznošću kontinuirano raste.

Prema podacima World Obesity Atlas 2025, procjenjuje se da 52 odsto odraslog stanovništva Crne Gore ima povećan indeks tjelesne mase, odnosno prekomjernu tjelesnu masu ili gojaznost. Istovremeno, procjenjuje se da 20 odsto odraslih osoba u Crnoj Gori živi sa gojaznošću.

Takođe, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, standardizovana prevalenca gojaznosti među odraslim osobama u Crnoj Gori u 2022. godini iznosila je 18 odsto, uz kontinuiran trend rasta u odnosu na prethodne godine. Ukoliko se postojeći trendovi nastave, očekuje se dalji porast učestalosti gojaznosti u narednim godinama, što dodatno naglašava potrebu za unapređenjem mjera prevencije, ranog otkrivanja i savremenog liječenja ove hronične bolesti.

Ovi podaci potvrđuju da gojaznost nije samo problem pojedinca, već rastući javnozdravstveni izazov koji zahtijeva sistemski pristup prevenciji, ranom prepoznavanju i savremenom liječenju.

Banalizacija bolesti

Govoreći o načinu na koji se drustvo i medicinski sistem odnose prema ovom problemu, dr Đorđije Krnjević, endokrinolog, u razgovoru za Pobjedu, ističe da je neophodan potpun preokret u pristupu.

„Neophodno je promijeniti način na koji govorimo o gojaznosti kao i pristup liječenju ove pošasti savremenog svijeta. Gojaznost nije samo pitanje karaktera, nedostatka discipline niti je ona samo estetski problem, to je hronična, kompleksna i progresivna bolest u čijem nastanku učestvuju genetika, hormonski i metabolički mehanizmi, način života, okruženje i brojni psihosocijalni faktori. Nije dobro pristupiti gojaznosti na pojednostavljen način i svesti je samo na poruku pacijentu 'manje jedi i više se kreći'. Takav pristup ne samo da je banalizovan, već je i neefikasan i može dodatno povećati stigmu i osjećaj krivice kod pacijenta i tako dovesti do odlaganja pravovremenog liječenja i pružanja adekvatne pomoći takvom pacijentu“, objašnjava Krnjević.

Zato je, kaže, veoma važan koncept ranog prepoznavanja i pravovremene intervencije. Cilj nije samo smanjenje broja kilograma, već smanjenje zdravstvenog rizika i prevencija komplikacija. Pacijentu treba ponuditi individualizovan, dugoročan i medicinski zasnovan holistički pristup, od promjene životnih navika, preko psihološke podrške, farmakoterapije pa sve do bariatrijske hirurgije kada za to postoje indikacije.

Dr Krnjević zato naglašava da je ključ uspjeha u multidisciplinarnom radu stručnjaka.

„S obzirom da se radi o multifaktorijalnoj bolesti, jako je važno tretirati je kroz multidisciplinarni pristup, dakle angažovanošću različitih specijalnosti iz oblasti medicine, psihologije, dijetetike. Suština multidisciplinarnog pristupa je da se istovremeno liječi sama gojaznost i njene komplikacije, uz redovno praćenje rezultata. Posebno je važno da tim djeluje kao cjelina - pacijent ne treba da dobija kontradiktorne savjete od različitih stručnjaka, već jedinstven terapijski plan sa jasno definisanim ciljevima i praćenjem kroz vrijeme”, smatra Krnjević.

Upozorava da svako kašnjenje u liječenju ima svoju cijenu.

“Kako bolest napreduje, povećava se rizik od razvoja ili pogoršanja dijabetesa tipa 2, arterijske hipertenzije, dislipidemije, kardiovaskularnih i bubrežnih bolesti, opstruktivne apneje u snu, bolesti jetre, bolesti lokomotornog aparata i brojnih drugih komplikacija. Istovremeno se povećava i složenost liječenja. Sa stanovišta zdravstvenog sistema, odlaganje liječenja znači više komplikacija, više hospitalizacija, veću potrošnju ljekova i veće dugoročne troškove. Nasuprot tome, pravovremeno liječenje gojaznosti predstavlja ulaganje u prevenciju dijabetesa, kardiovaskularnih i drugih već pomenutih hroničnih bolesti”, upozorava Krnjević.

Opasne „prečice” i zloupotreba terapija koje ne liječe gojaznost

U praksi se sve češće srijeće problem uzimanja terapija „na svoju ruku” i zloupotrebe ljekova pod uticajem društvenih mreža i neprovjerenih informacija, poput Ozempica, koji je primarno registrovan za dijabetes tipa 2.

Komentarišući ovaj opasan trend, dr Krnjević upozorava da smo, nažalost, svjedoci da se globalni trendovi u današnjem svijetu vrlo lako prelivaju i kod nas pa veliki broj pacijenata u borbi sa viškom kilograma olako poseže za neprovjerenim metodama i ljekovima koji nijesu namijenjeni liječenju gojaznosti.

“Aktuelni momenat karakteriše ekspanzija pa samim tim i veliki uticaj društvenih mreža, interneta uopšte, vještačke inteligencije, agresivnog marketinga i sl. Ta praksa može biti veoma opasna, jer gojaznost nije samo pitanje izgleda, već kompleksna hronična bolest koja zahtijeva individualizovan i medicinski utemeljen pristup. Uzimanje terapije 'na svoju ruku' nosi rizik od nepravilnog doziranja, neželjenih dejstava, kontraindikacija i interakcija sa drugim lijekovima. Posebno je problematično kada se koriste preparati nabavljeni iz nepouzdanih izvora, jer pacijent često ne može biti siguran šta zaista uzima i u kojoj dozi”, objašanjava endokrinolog.

Wegovy - jedini dostupni lijek u Crnoj Gori koji je zvanično registrovan za liječenje gojaznosti

Posljednjih godina postignut je značajan napredak u razumijevanju gojaznosti, što je dovelo do razvoja novih terapijskih mogućnosti.

U tom kontekstu, važno je napraviti razliku između neprovjerenih metoda i regulatorno odobrenih medikamenata. Wegovy je trenutno jedini dostupni lijek u Crnoj Gori koji je zvanično registrovan za indikaciju liječenja gojaznosti. Namijenjen je dugoročnom liječenju gojaznosti i prekomjerne tjelesne mase kod odraslih osoba.

Dr Krnjević objašnjava ulogu ovog lijeka.

„Prije svega, važno je da se terapija za gojaznost uvodi nakon ljekarske procjene i da se koriste ljekovi koji su regulatorno odobreni za tu indikaciju. Semaglutid (Wegovy) upravo je primjer terapije koja je namijenjena kontroli tjelesne težine kod pacijenata koji ispunjavaju jasno definisane kriterijume. Wegovy ima povoljan bezbjednosni profil, ali kao i svaki drugi lijek ima neželjena dejstva i kontraindikacije”, objašnjava Krnjević.

Naglašava da nije problem samo u tome koji lijek uzimamo, već kome je lijek namijenjen, da li za njega postoji indikacija, koja je odgovarajuća doza i ko prati terapiju.

“Liječenje gojaznosti treba da bude medicinski nadzirano, dugoročno i individualizovano, nikako rezultat savjeta sa društvenih mreža ili preporuke 'od čovjeka do čovjeka'. Kada govorimo o lijekovima poput Wegovyja, ne govorimo o 'prečici do mršavljenja', već o savremenoj farmakoterapiji jedne hronične bolesti koja, kao i svaka druga terapija, zahtijeva pravilnu indikaciju, praćenje i odgovoran odnos pacijenta i ljekara”, zaključio je Krnjević.