Mjerači brzine koji se koriste u Crnoj Gori moraju proći postupak odobrenja tipa i ovjeravanja, a njihova ispravnost provjerava se najmanje jednom godišnje, kazao je u Jutarnjem programu TVCG pomoćnik direktorice Zavoda za metrologiju Tomo Božović. Kod mjerenja brzine, pojašnjava, postoji i sigurnosna razlika, kako vozači ne bi bili kažnjeni zbog mogućih odstupanja mjerne opreme.

Foto: Ilustracija/Pixabay

Božović je objasnio da samo odobrenje tipa nije dovoljno da bi određeni uređaj mogao da se koristi, već svako pojedinačno mjerilo mora biti provjereno i ovjereno.

„Odgovornost za ispravnost toga mjerila je na vlasniku, odnosno korisniku mjerila, koji je dužan da jednom godišnje, u skladu sa Pravilnikom o rokovima ovjeravanja zakonskih mjerila, podnosi zahtjev Zavodu za metrologiju za redovno ovjeravanje. Ako se desi neki kvar, može i češće, kada se opet podnosi zahtjev za vanredno ovjeravanje“, rekao je Božović.

Govoreći o mogućim odstupanjima, kazao je da su za stacionarna mjerenja, bez obzira na to da li se koriste laserski ili radarski uređaji, dozvoljene greške do tri kilometra na sat za brzine do 100 kilometara na sat, odnosno tri odsto za brzine veće od 100.

Kod mjerenja iz patrolnog vozila granice su šire i iznose pet kilometara na sat, odnosno pet odsto za brzine iznad 100 kilometara na sat.

Kako bi se izbjeglo kažnjavanje vozača u graničnim slučajevima, uvedena je i sigurnosna razlika.

„Da bismo sve te greške uzeli u obzir i onemogućili da se učesnici u saobraćaju kažnjavaju vozeći u nekim graničnim slučajevima, u Pravilniku smo propisali upotrebu sigurnosne razlike od 10 kilometara na sat za brzine do 100, i od 10 odsto za izmjerene brzine preko 100. To znači da su sve te moguće greške obuhvaćene tom sigurnosnom razlikom“, kazao je Božović.

U Crnoj Gori su, prema njegovim riječima, najzastupljenija laserska mjerila brzine, ali se koriste i radarska, kao i uređaji ugrađeni u patrolna vozila koji brzinu drugog vozila određuju na osnovu praćenja.

Govoreći o uređajima koji se na internetu reklamiraju kao ometači i detektori radara, Božović je rekao da su radarska mjerila podložnija ometanju od laserskih, jer je njihov signal lakše detektovati, dok proizvođači laserskih uređaja već ugrađuju sisteme protiv ometanja.

Božović je posebno istakao da nova pravila ne dozvoljavaju upotrebu mjerila brzine koja nemaju dokaz o mjerenju zasnovan na fotografiji ili video-zapisu.

„Mora da bude fotografija. Mora da se vidi tablica, inače rezultat nije validan“, kazao je Božović