Nova studija australijskih istraživača pokazala je da tjelesna aktivnost može značajno ublažiti akutni i hronični bol, a da pritom kraći i manje intenzivni programi vježbanja mogu imati veći efekat od dužih i zahtjevnijih treninga.

Foto: Ilustracija/Pixabay.com 

Istraživači sa Univerziteta u Adelaidu analizirali su 157 sistematskih pregleda koji su obuhvatili 2.736 randomizovanih kontrolisanih studija i više od 220.000 učesnika. Zaključili su da tjelesna aktivnost može značajno doprinijeti smanjenju i akutnog i hroničnog bola.

„Dok vježbamo, naše tijelo oslobađa supstance, uključujući endorfine i serotonin, koje mogu smanjiti intenzitet doživljaja bola i povećati prag tolerancije na bol“, objasnio je rukovodilac istraživanja Ben Sing.

Prema njegovim riječima, fizička aktivnost pomaže i u ublažavanju upalnih procesa, mijenja način na koji mozak reaguje na bol, a istovremeno doprinosi poboljšanju raspoloženja.

Viša istraživačica sa Univerziteta u Adelaidu Kerol Maher ocijenila je da rezultati istraživanja pružaju snažne dokaze u prilog uključivanju fizičke aktivnosti u liječenje bola.

„U vremenu kada tražimo sigurne i efikasne načine za kontrolu bola koji se ne oslanjaju isključivo na ljekove, ovi rezultati pokazuju da bi tjelesna aktivnost trebalo da bude mnogo češći dio terapijskog pristupa“, kazala je Maher.

Manje može biti više
Istraživanje je pokazalo da je fizička aktivnost u prosjeku smanjila bol za oko 1,1 poen na skali od nula do deset. To je, navode autori, približno 60 odsto veće smanjenje u odnosu na prosječno olakšanje koje su pokazala neka istraživanja ljekova za hronični bol.

Zanimljivo je da su bolji rezultati zabilježeni kod aktivnosti niskog intenziteta nego kod umjereno intenzivnih ili intenzivnih treninga. Takođe, programi koji su trajali oko 12 sedmica pokazali su veći efekat od dužih programa.

„Važno je da smo otkrili kako više vježbanja nije nužno bolje. Zapravo, kraći i manje intenzivni programi doveli su do većeg smanjenja bola, što pokazuje da ljudi ne moraju vježbati duže ili napornije da bi ostvarili značajne koristi“, rekao je Sing.

Prema rezultatima studije, programi koji su uključivali manje od 120 minuta vježbanja sedmično bili su efikasniji od onih sa većim obimom aktivnosti. Istraživači smatraju da je to posebno važno za osobe koje žive sa hroničnim bolom i kojima intenzivniji programi mogu djelovati nedostižno.

Potrebne jasnije smjernice
Uprkos dokazima o koristi fizičke aktivnosti, autori studije upozoravaju da se ona i dalje nedovoljno koristi kao dio liječenja bola. Kako navode, zdravstveni radnici rijetko propisuju vježbanje sa istom preciznošću kao terapiju ljekovima.

Istraživači smatraju da su potrebne jasnije smjernice koje bi pomogle ljekarima da odrede koje vrste aktivnosti najviše odgovaraju pojedinim pacijentima i na koji način ih uključiti u plan liječenja.

Istovremeno upozoravaju da fizičku aktivnost ne treba posmatrati kao univerzalno rješenje niti očekivati da će bol u potpunosti nestati. Efekti zavise od brojnih faktora, uključujući zdravstveno stanje koje uzrokuje bol, nivo fizičke spremnosti i dosljednost u sprovođenju programa vježbanja.