Fjodor Dostojevski poznat je kao jedan od prvih predstavnika psihološkog realizma u evropskoj književnosti, a njegova zapažanja o ljudima i odnosima uvek nose posebnu težinu.
Foto: wikipedia.org
Ipak, u ljubav istinsku i bezuslovnu - izgleda da nije vjerovao.
Pisao je kako "može se voljeti samo skriven, nevidljiv čovjek. Čim pokaže svoje lice, ljubav nestaje”.
"Voljeti čovjeka uopšte — znači nasigurno prezirati, a pokatkad i mrzeti pravog čovjeka, koji je tu pored nas... Ukoliko više volim čovječanstvo, utoliko više mrzim pojedince. U snovima mogu se poneti do žrtvovanja za čovečanstvo. Ali, makar i dva dana proživeti u jednoj sobi s drugim čovjekom, meni je nemogućno."
Često citirane su i njegove riječi iz romana "Mladić", kao brutalno "uputstvo za ljubav" prema drugima.
"Voljeti ljude takvi kakvi su, to je nemoguće.
A ipak se mora.
I zato, kad im činiš dobro, stegni srce, zapuši nos i zatvori oči (ovo poslednje je neophodno).
Podnosi zlo od njih, ne ljuti se na njih ako možeš, "sjeti se da si i ti čovjek".
Naravno moraš s njima biti strog, ako ti je dato da budeš iole pametniji od osrednjeg.
Ljudi su po prirodi niski i spremni su da vole iz straha; ne daj se takvoj ljubavi, i ne prestani da prezireš.
Nauči da ljude prezireš čak i kad su dobri, jer su tada najčešće rđavi.
Ko iole nije glup, taj ne može da živi a da sebe ne prezire, bio čestit ili ne bio, svejedno."
KOMENTARI (0)