Iako telefoni nekad djeluju kao dobro rješenje za plač i dosadu, na duže staze mališanima mogu da naprave veliki problem. 

Foto: Ilustracija/ Unsplash.com

Sa ponosom ili strahom roditelji danas primjećuju da njihova dvogodišnja djeca umiju da rukuju telefonima i kompjuterima bolje od njih. Mališani vrlo brzo nauče da puštaju muziku koju žele, biraju video snimke, listaju slike. Telefon može pomoći da zabavite nervozno dijete, ali na duže staze to postaje problem.

Prvi kontakt sa digitalnim medijima djeca u prosjeku ostvare u svojoj prvoj godini, pokazuju istraživanja. To je uglavnom i period kada se mališani suočavaju sa svojim emocijama. Tada može doći do nervoze - i kod djece i kod roditelja, a onda se često spas pronalazi u telefonu.

"Vrlo često pribjegnu tome da dijete smire puštajući crtane filmove. Postoji jedna klinička studija koja pokazuje da kod djece ispod sedme godine, ukoliko provedu više od tri sata gledajući crtane filmove u toku dana, zaista postoje promjene u moždanom razvoju. Osim toga, crtani filmovi znatno utiču na san djeteta. Dijete često sanja likove iz crtanih filmova ili neku od uloga, i vrlo česte su pojave u praksi, da dijete dobije noćne more ili noćne strahove", objasnila je za RTS prim. dr Snežana Tomić, pedijatar.

Višečasovna zabava ispred ekrana dovodi do manje aktivnosti, samim tim i manje potrošnje kalorija i energije kod djece. To je, prema nekim podacima, uticalo na sve veću pojavu gojaznosti. Još jedan problem je i što djeca nerijetko jedu dok gledaju crtane filmove.

'Djeca prosto tada nemaju svest o tome šta jedu, koliko jedu. Razvija se problem i sa žvakanjem. Zatim, mogu da se jave tegobe sa varenjem usljed gutanja vazduha, kada se na taj način obeduje. Tako da je to zaista jedan složeni problem“, naglašava Ana Todorović, nutricionistkinja.

Problem nastaje i sa motorikom, vidom i sluhom.

"Ta djeca imaju problem u držanju. Vrlo česte su sada promjene u skeletnoj muskulaturi. Onda promjene na očima, javljaju se tikovi, sušenje oka odnosno smanjenje lučenja suza, zatim, javljaju se razne promjene zbog kojih je neophodno da dete nosi naočare. Usporen razvoj, ograničen vokabular, i najzad, ono što smatram da je najštetnije, jeste da djeca uopšte ne koriste maštu“, naglašava pedijatar dr Tomić.

Da pronađu pravu mjeru između virtuelnog i realnog ni roditeljima nije lako – pametni telefoni ušunjali su se svima u živote. Rješenje je, objašnjavaju ljekari, ograničavanje vremena ispred ekrana, više igre sa vršnjacima, ali i lični primjer.