„Let“ u vazduhu koji traje kao vječnost, golovi iz skoro nemogućih pozicija, posvećenost, strpljenje, hrabrost kada je to najpotrebnije, jer ruka ne smije zadrhtati u momentima kada se meč „lomi“.

Foto: arhiva, YouTube screenshot/Rukometni savez Crne Gore

Piše: Marija Bojović

Sve to ispraćeno pjesmom navijača kada je na grudima grb kluba ili onaj najposebniji – državni, kada se nastupa za reprezentaciju.

Baš te momente živi naš proslavljeni rukometaš Miloš Vujović, koji, kada god se nađe na rukometnom terenu, daje 100 odsto sebe, nebitno koji meč je u pitanju.

OČEVA BRZINA I HRABROST, MAJČINA UPORNOST I STRPLJENJE

Prisjećajući se svog djetinjstva, ovaj posvećeni Cetinjanin otkriva za naš portal da je sport kao životni poziv oduvijek bio njegov prvi izbor.

U svemu tome, veliki uticaj je imala porodica, jer sportski geni i takmičarski duh, nijesu ni njega zaobišli.

“Odrastao sam u porodici gdje je sport bio jako bitan. Prije svega, moj pokojni otac je bio auto trkač, majka je igrala stoni tenis, stric je bio bokser, a brat rukometaš, pa kasnije auto trkač. Sa njima sam kao dijete i “trenirao i borio se”, (izuzev oca, bez kojeg sam ostao jako rano, ali i kao beba sam dosta vremena proveo u radionici i trkačkim kolima) tako da mi je na neki način usađeno u krvi, a to je borba za pobjedom. Od svih njih sam ponešto naučio i sačuvao, od oca brzinu i hrabrost, od majke tehniku, strpljenje i upornost, od strica borbu bez predaje, a od brata prve rukometne korake”, objašnjava Miloš za Kolektiv.me.

A prve rukometne korake, počeo je da usavršava u “Cepelinu”, jednom od, kako ističe naš sagovornik, najboljih klubova u Evropi za mlade igrače, kod pokojnog Miška Popovića.

Poslije toga, počeo je njegov trnoviti put preko Crne Gore, Makedonije, Mađarske, pa sad Njemačke. 

Pamti prvo odvajanje od porodice, kada je potpisao prvi profesionalni ugovor – u stanu koji je dobio čekali su ga prozori bez zavjesa, podovi bez tepiha,… ali nije dozvolio da ga bilo šta pokloeba.

Znao je šta mu je cilj.

“Moj prvi inostrani angažman je bio u Makedoniji “Pelister”, gdje sam potpisao ugovor na tri godine. Međutim, nakon nekoliko mjeseci zbog lošeg finansijskog stanja u klubu i nemogućnosti njegovog funkcionisanja, morao sam da se vratim nazad. Tako da mi je to prvo odvajanje od porodice nekako ostalo u sjećanju, bilo je uzbudljivo zato što sam to volio, a isto tako teško jer sam se prvi put odvojio od porodice i sam započeo “novi” život. Sjećam se tog stana, (prozori bez zavjesa, kreveti bez posteljine i podovi bez tepiha) sam između četiri zida. Ali rekli su mi da se tako postaje šampion i da će se vremenom sve mijenjati. Tako je i bilo”. 

“KROZ SPORT SE POSTAJE BOLJI ČOVJEK”

To ga je, ne krije, oblikovalo kao igrača i ličnost koja je danas.

Naučio je da se nosi sa usponima i padovima u životu, da nikada ne odustaje, i što je najvažnije, da iz svega izađe jači.

I pobjeda i poraz, samo su jedan stepenik više na putu uspjeha.

“Generalno, sport me je puno oblikovao kao osobu. I preporučio bih svakom djetetu da se bavi sportom od malih nogu. Kroz sport se postaje bolji čovjek. Kroz sport sam naučio i da gubim i da dobijam, naučio sam da se nosim i sa pobjedom i sa porazom. Naučio sam šta znači fer plej i vjera u sebe. Mislim da se čovjek ni u jednoj sferi ne može oblikovati ovako dobro kao ličnost, kao što je to moguće u sferi sporta”, kaže Miloš za naš portal.

Igrajući na poziciji krila, Miloš je sinonim za atraktivne poteze i golove, koje navijači znaju da isprate gromkim aplauzom.

Spoj tehnike, znanja, vještine, i nezaobilazne fizičke spreme, daju mu krila da “leti” po terenu.

Početkom ove godine, nastupajući u dresu reprezentacije, Miloš je proglašen za najbolje lijevo krivo Evropskog prvenstva.

A, šta je glavna odlika dobrog krilnog igrača?

“Odlika dobrog krilnog igrača je realizacija i tehnika. Međutim, ima tu puno nekih stvari koje se moraju nadovezati. Krilo jednostavno mora da bude krilo svom timu kako bi letjeli. To krilo mora da bude uvijek brzo, spremno, hitro, spretno, jako i pametno u odbrani”. 

“ŽELIMO DA USREĆIMO NACIJU I POSTAVIMO CRNU GORU PONOVO NA VRHU” 

Prisjećajući se sjajnog uspjeha naše reprezentacije na Evropskom prvenstvu, gdje su oduševili publiku sjajnim mečevima i ostvarili istorijski plasman, Miloš naglašava da je veoma ponosan na svoj tim.

Malo je, kaže, falilo da naprave nešto jako veliko.

Prema njegovim riječima, igrači su se nekako povezali na najbolji mogući način, sazreli su kao ljudi, a sve pod vođstvom selektora Zorana Roganovića.

“Znamo od ranije da je Crna Gora uvijek imala vrhunske igrače na svim pozicijama, ali uvijek nam je malo falilo da napravimo nešto jako veliko. Da li je to ta hemija bila ili ipak manjak sreće u odlučujućim momentima, ne znam. Međutim, ono na što sam jako srećan i ponosan je to da sam od kako sam počeo da igram u reprezentaciji, nikad se ljepše nisam osjećao, ni ja ni cijeli tim. Volim da kažem ljudima da se pojavila “ljubav”. Nekako smo se povezali, sazreli kao ljudi. Zahvaljujući selektoru Zoranu Roganoviću, nekako je sve krenulo na bolje”, naglašava naš sagovornik.

A u januaru, naše “lavove” već čeka novi izazov – Svjetsko prvenstvo!

Ova planetarna smotra biće održana od 11. do 29. januara, a domaćini su Poljska I Švedska.

Crna Gora je u grupi A, gdje će nam rivali biti: Španija, Čile i Iran.

Tako će naša selekcija će poslije 10 godina zaigrati na jednom ovakvom takmičenju – ciljevi su veliki, a Miloš ističe da idu korak po korak, te da će na terenu pružiti posljednji atom snage.

“Ako pitate narod što očekuje, oni bi odmah rekli idemo po medalju. E sad, mi moramo biti realni i pametni, naravno, ne odstupati od velikih ciljeva, ali korak po korak. Igramo Svjetsko poslije 10 godina. Većini će nam biti to prvo Svjetsko, velika smotra, velika očekivanja. Jedino što mogu reći, jeste da ćemo nastaviti da igramo i da dajemo poslednji atom snage kao i do sad. Priželjkujem da nas ta “ljubav” ponovo spoji, jer bez toga nemamo što tražiti. Želimo da usrećimo naciju i želimo da postavimo Crnu Goru ponovo gdje joj je mjesto - na samom vrhu! Ova država to zaslužuje i ovaj narod to zaslužuje”. 

Foto: arhiva, Rukometni savez Crne Gore/Instagram, screenshot

Na krilima medalje koju su “lavice” donijele u Crnu Goru, navijači sa nestrpljenjem očekuju nove mečeve nacionalnog tima.

Miloš je ponosan na sve što su one pokazale tokom Evropskog prvenstva, gdje su na najbolji način dokazale kako se bori za svoju državu.

Koliko je medalja rukometašica inspiracija za predstojeće prvenstvo koje čeka “lavove”?

“”Lavice” su ponovo pokazale kako se bori za svoju državu, i bilo mi je milina gledati ih kako pobjeđuju, a navijače kako grme sa tribina. Ponosan na sve sto je Crna Gora pokazala tokom Evropskog prvenstva, od igračica, preko stručnog štaba (koji je sve sam iznio na leđa, na čelu sa Petrom Kapisodom i par prijatelja iz privatnih kompanija), pa do nevjerovatnih navijača koji nisu znali za prepreke kako bi došli da bodre svoj tim. To je Crna Gora. Dale su nam zadatak i mi moramo odgovoriti”.

A kada odloži dres i dođe vrijeme za odmor – nigdje nije bolje nego kod kuće.

Dom, porodica i oni najbliži, oaza su mira koja nema cijenu.

“Kad dođem u Crnu Goru samo se misli na jedno, a to je porodica i kuća. Ukratko – Cetinje”, zaključio je Miloš Vujović za Kolektiv.me