U ime Udruženja glumaca Crne Gore, od naše glumice Ivane Mrvaljević, koja je preminula juče, oprostila se Dubravka Drakić.

Foto: YouTube screneshot/ PR Centar Public Relation Centre

Drakić je zajedno sa Mrvaljević bila još u drugoj polovini devedesetih na istoj klasi na Fakultetu dramskih umjetnosti, a njenu poruku integralno prenosimo u nastavku.

"Ive moja,

Rekla si mi prije 15 dana da smišljaš i "režiraš" svoju sahranu sa ironijom i blistavim cetinjskim cinizmom, znajući da te sve smrti ubiti neće. A i tada si sve znala.

Sve si uradila da nikoga ne opteretiš, da dokažeš snagu i moć ženske ljubavi, da ubrzaš let. Upisala poslije treće godine Gimnazije fakultet, prva Cetinjanka koja je na FDU diplomirala, prva osnovala NVO "Teatar mladih", prva u Zetskom domu osnovala scenu "Akademija", prva od svih glumaca počela da produciraš, prva u Torinu upisala i zavrsila master produkcije, prva osmislila 3D projekcije na dvoru kralja Nikole. 

Sa osmijehom koji smo zvali "cvrkut", a sa glasom grlice, ti si zauvijek Ivona Mrvaljoni, grande atricce, rosa di Napoli. Sve si uspjela, prava prijestoničanka, valjda se podrazumijevalo da sviraš klavir i govoriš dva strana jezika, a kako drugačije. Sa koliko radosti si putovala po svijetu, a sa koliko strasti pokušavala da svijet dovedeš u Crnu Goru. A sve to iz ogromne ljubavi prema igri. Ljubavi prema ljepoti i umjetnosti. Prema glumi, kroz koju si povezala nepremostivo i vjerovala u realnost u kojoj si tražila nemoguće.

Ive moja...Neustrašivo širila krila da pomjeriš brda oko Cetinja i provedriš za čistiji pogled ka nebu. Kako je tamo Ive?

Sad znaš sve tajne. Pohitala si. Svi smo se svi uzdali u tvoj ponos, hrabrost, odlučnost i volju da ideš dalje i završiš ulogu koju si počela. Da budeš pouzdana partnerka, dobronamjerna koleginica, ona koja vidi i prepoznaje sve džepove sa pozorišnim tajnama. A jutros si zaspala. Život je san, po Kalderonu, a tvoj Ive, bio je borba za sve nas. Za profesionalizam, za visoke etičke i estetske kriterijume, za ravnopravnost, za budućnost, za viziju dobra, opšteg dobra, koju si ti imala jer si visoko širila krila i cvrkutom nas bodrila da vjerujemo da je moguće.

Kad bi mogle riječi da te vrate, kad bi mogla slomljena srca da se sastave i da te probude, kad bi samo znala koliko si voljena, onda bi Život bio san.

Zauvijek tvoja

Dube"