Sunčani dan, 28. februara 2024. godine, obavio sam telefonski poziv pun entuzijazma i iščekivanja.

Foto: Božidar Proročić

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

POSJETA CENTRU ZA POSJETIOCE NP-DUMRITOR

Moj dragi prijatelj i poznanik, Tomo Pajović, službenik u Nacionalnom parku Durmitor, bio je osoba sa kojom sam želio podijeliti ovo jedinstveno iskustvo. Ljubazno sam ga zamolio da zajedno posjetimo upravnu zgradu NP-Durmitor ovu prestižnu ustanovu i njenog cijenjenog direktora, gospodina Pera Popovića. Cilj moje posjete bio je ne samo formalan susret, već i posjeta Centru za posjetioce, mjesto đe se spajaju tradicija i prirodne ljepote, mjestu đe brojni gosti dolaze željni znanja o planinarskim stazama, lokalnoj gastronomiji, običajima, kulturi, domaćoj radinosti i svemu onome što Nacionalni park Durmitor čini pravom riznicom crnogorske prirodne i kulturne baštine. U pratnji gospodina Pajovića, čiji je stručo vođstvo bilo nezaboravno iskustvo, započeli smo naš obilazak. Prvo na našem putu bio je Centar za posjetioce, arhitektonski simbol koji odražava spoj tradicije i modernog, mjesto đe svaki posjetilac može zaroniti u bogatstvo informacija o parku.

Foto: Božidar Proročić

Ljubazni i topli doček od strane gospodina Pera Popovića, direktora Nacionalnog parka Durmitor, bio je ispunjen ne samo pozitivnom energijom i entuzijazmom prema njegovom poslu i pozivu, već i dubokom predanošću očuvanju i promociji ovog izuzetnog prirodnog blaga. U srdačnom razgovoru, gospodin Popović je s velikim ponosom isticao ključne uspjehe i izazove sa kojima se suočavaju. Posebno je naglasio kako je prošla, 2023. godina, bila iznad svih očekivanja, đe su brojne posjete, kako domaćih tako i inostranih gostiju, ne samo obogatile iskustvo Nacionalnog parka, već su i doprinijele njegovoj sve većoj popularnosti i prepoznatljivosti. Kontinuirano radimo na promociji, edukaciji ali i zaštiti ovog rijetkog dragulja," naglasio je direktor Popović, ukazujući na značaj održivog razvoja i odgovornog turizma kao ključnih faktora u očuvanju Durmitora. “Svaki korak i stopa na Durmitoru više je od priče; to je viševjekovna saga isprepletana najljepšim osjećanjima, odjekom koraka naših predaka i šapatom prirode koja nas okružuje.”

Gospodin Popović je takođe istakao značaj saradnje sa lokalnom zajednicom i međunarodnim organizacijama u nastojanjima da se Durmitor očuva za buduće generacije. “Naš cilj je da Durmitor ne bude samo destinacija za posjetu, već mjesto đe se uči, cijeni i prije svega, poštuje prirodno bogatstvo koje imamo privilegiju čuvati,”zaključio je direktor, sa nadom da će nastaviti da grade i razvijaju park na način koji će omogućiti da njegove prirodne ljepote i kulturno nasljeđe ostaju netaknuti i dostupni za uživanje mnogim narednim generacijama.” Kroz ovaj razgovor, bilo je jasno da  predanost koju gospodin Popović i njegov tim ulažu u Nacionalni park Durmitor predstavljaju temelj na kojem počiva budućnost ovog izvanrednog prirodnog područja, čineći ga ne samo draguljem Crne Gore, već i dragocjenim nasljeđem cijelog čovječanstva.

Foto: Božidar Proročić

Pozdravismo se srdačno sa direktorom Popovićem i nastavismo obilazak Centra za posjetioce. Naš domaćin Tomo Pajović nas upoznaje sa vrijednom službenicom Jelenom Popović koja radi u Cetru za posjetioce puna entuzijazma i ljubavi prema svom poslu i pozivu. Svaki kutak Centra za posjetioce i upravnih prostorija Nacionalnog parka Durmitor odražava bogatu tapiseriju tradicije i prirodnih ljepota koje ovaj park čuva. Ulaskom u ove prostorije, posjetioci se susreću sa paletom boja, tekstura i oblika koji pričaju priču o Durmitoru, njegovoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Zidovi su ukrašeni starim fotografijama koje oživljavaju istoriju parka, prikazujući momente iz života ljudi koji su ovjde stolovali, kao i prirodne ljepote koje su vjekovima nepromijenjene. Te fotografije služe kao prozori u prošlost, omogućavajući posjetiocima da na trenutak zakorače u drugo vrijeme i osjete duh minulih epoha. Domaća radinost zauzima posebno mjesto u dekoru, sa rukotvorinama koje su plod vještih ruku i kreativnih umova lokalnog stanovništva. Svaki predmet, bilo da je reč o tkaninama istkanim na starim razbojima, keramici, drvetu ili metalu, priča svoju priču, noseći u sebi duh Durmitora. Te rukotvorine nisu samo dekorativni elementi; one su odraz bogate kulturne baštine i neizmjerne ljubavi prema zemlji koja ih je inspirisala.mSuveniri koji krase prostorije Centra za posjetioce su više od običnih predmeta; oni su simbolični nosioci uspomena i iskustava koje posjetioci nose sa sobom. Izrađeni sa pažnjom i ljubavlju, ti suveniri, i predmeti od prirodnih materijala, omogućavaju posjetiocima da dio Durmitora ponesu sa sobom đe god da krenu. Narodna umjetnost je vidljiva na svakom koraku, preplićući se sa modernim elementima i stvarajući jedinstvenu atmosferu koja odražava dušu parka. Od tradicionalnih nošnji pa do umjetničkih djela koja prikazuju pejzaže, životinjski svijet i scene iz svakodnevnog života, sve je pažljivo odabrano da predstavi kulturno bogatstvo i prirodnu raznovrsnost Durmitora. Ovako obogaćen prostor Centra za posjetioce i upravnih prostorija NP-Durmitor stvara ambijent koji je u isto vrijeme edukativan, inspirativan i dočarava posjetiocima pravu suštinu parka. To je mjesto đe se kultura, istorija i prirodna baština prepliću, nudeći bogato i slojevito iskustvo koje ostaje u sjećanju svih koji ga posete.

Obilazak dijela Centra za posjetioce, koji je specijalno dizajniran za održavanje konferencija, predavanja i edukativnih programa namijenjenih učenicima i studentima, predstavlja ključni element u misiji Nacionalnog parka Durmitor da podstiče svijest o važnosti očuvanja prirode. U tom prostoru, po prvi put imam priliku da se divim kompletnoj i prelijepoj zbirki entomofaune, koja oduzima dah svojom raznolikošću i ljepotom. Tu su, takođe, pažljivo pripremljeni i različiti primjerci faune, svaki od njih lijepo uklopljen i zaštićen u adekvatnim izložbenim prostorijama sa staklenim pregradama koje omogućavaju posjetiocima da ih posmatraju bez opasnosti od oštećenja. Pored toga, Centar za posjetioce dom je i brojnim primjercima flore i dendrologije Nacionalnog parka Durmitor, čime se posjeta ovom prostoru obogaćuje dodatnom dimenzijom ljepote i značaja. Svaki element ovih izložbi pažljivo je odabran da prikaže bogatstvo i raznovrsnost ekosistema parka, ističući njegovu jedinstvenost i važnost za očuvanje prirodne baštine. Jelena Popović, koja sa velikom ljubavlji i posvećenošću obavlja svoj posao u Nacionalnom parku Durmitor, nakon što je posjetiocima predstavila ove divne zbirke, istakla je svoje osjećaje i motivaciju: “Za mene je velika čast i privilegija raditi u Nacionalnom parku Durmitor i imati priliku da prenosim ljubav prema prirodi i ovom parku, kako posjetiocima, tako i mlađim generacijama koje su naši redovni posjetioci. To uključuje učenike iz osnovnih i srednjih škola, koji ovdje dolaze da uče, istražuju i inspirišu se. Naš cilj je da ih edukujemo o važnosti očuvanja prirode i da kod njih razvijemo svijest o značaju održivog života u harmoniji sa okolinom.” Nacionalni park Durmitor, kroz ovakve edukativne programe i izložbe, ne samo da promoviše svoje prirodne ljepote i kulturno nasljeđe, već i igra ključnu ulogu u obrazovanju i inspirisanju novih generacija da postanu aktivni čuvari i zagovornici očuvanja prirode. Ova misija, koju sa entuzijazmom i posvećenošću sprovode zaposleni poput Jelene Popović, ključna je za očuvanje jedinstvenih vrijednosti i ljepota Nacionalnog parka Durmitor za buduće generacije. Pozdravismo se da dragom službenicom Jelenom Popović i nastavimso naš put ka Crnom Jezeru. Zamolih Toma Pajoviča znajući da ima bogatu biblioteku da mi odvoji par knjiga i publikacija o NP-Durmitor i da se nađemo u Nacionalnom restoranu Crno jezero , tačno u podne.

Foto: Božidar Proročić

RESTORAN CRNO JEZERO KULINARSKI RAJ NP-DURMITOR

Nakon što sam završio još jednu očaravajuću kružnu šetnju oko Crnog jezera, odluka da posjetim Nacionalni restoran Crno jezero činila se kao savršen način da zaključim dan, uranjajući u kulinarske čari ovog dragulja Crne Gore. Smješten na samoj obali, restoran predstavlja raj na zemlji, đe se arhitektura savršeno uklapa u prirodni pejzaž, spajajući kamene temelje sa drvenim elementima, dok tradicija i običaji prožimaju svaki kutak, odražavajući nepogrešivu ljubaznost i kulturu ovog kraja. Ulazak u prostrani ambijent restorana bio je poput ulaska u drugi svijet, đe me sa toplinom dočekao Risto Tomčić, ugostitelj sa osmijehom, zajedno sa ostalim predanim osobljem. Dok sam istraživao ovaj impresivni objekat, na spratu sam naišao na VIP ložu, koja svojom elegancijom i uokvirenim pogledom na panoramu Crnog jezera pruža iskustvo koje se riječima teško može opisati. Okružen poznatim mirisima tradicionalnih jela, od pita i mesa pripremljenog ispod sača, do kačamaka i svježe pripremljenih planinskih čajeva, osjetio sam kako se vjekovne tradicije hrane i gostoprimstva prenose kroz svaki zalogaj. Sjeo sam u prizemlju ovog predivnog restorana, đe prozori nude neprekidni pogled na mirnu površinu jezera. Dok sam uživao u prvoj šolji aromatičnog planinskog čaja, prelistao sam meni, otkrivajući bogatstvo specijaliteta: od Jezerskog steka i bifteka na žaru sa pečurkama, preko raznih čorbi - teleće, riblje, pileće, do crnogorskih salata, kačamaka, cicvare, domaće pite, Durmitorske večere i  durmitorskog doručka, priganica, raznih omleta, domaćeg meda, domaćeg kisjelog mlijeka lepinje sa goveđim pršutom i skorupom, do različitih vrsta sireva i domaćeg pršuta, pastrmke na žaru i paštete od pastrmke, sve upotpunjeno sosom od šampinjona. Svaki zalogaj u Nacionalnom restoranu Crno jezero bio je priča za sebe, priča o ljubavi prema zemlji i tradiciji, o spoju prirodnih bogatstava i kulinarskog majstorstva. Jela pripremljena od strane vrijednih ruku planinki, koje sa ponosom čuvaju i prenose recepte generacijama, pretvaraju svaki obrok u nezaboravno iskustvo. Restoran Crno Jezero nije samo mjesto za obrok, već svetionik tradicije, gostoprimstva i kulinarske izvrsnosti u srcu Nacionalnog parka Durmitor, đe se svaki posjetilac osjeća kao dio velike porodice, uvijek dobrodošao i uvijek željno iščekivan.

U trenutku kada su dragi prijatelji, Tomo Pajović i Snežana Didanović, stigli u Nacionalni restoran Crno jezero, atmosfera je već bila ispunjena toplinom i osjećajem dobrodošlice. Njihov dolazak dodatno je obogatio ručak, a zajedničko uživanje u mezi pretvorilo se u praznik za čula. Tradicionalni sirevi, skorup, izvanredni goveđi i svinjski pršut, domaća pita, aromatični kukuruzni hljeb i  kačamak samo su postavili scenu za kulinarsko putovanje kroz bogatstvo crnogorskog gorja. Dok se pastrmka na žaru sa povrćem majstorski pripremala, ispunjavajući prostor opojnim mirisima koji mame apetit. Druženje sa Tomom i Snežanom pretvorilo je ovaj obrok u iskustvo koje nadilazi granice običnog ručka. Svaki zalogaj, u kombinaciji sa gostoprimstvom Luke Bulatovića, stvorio je trenutke koje ću, bez sumnje, dugo pamtiti. U restoranu Crno jezero, đe se tradicija prepliće s gostoprimstvom, imate osjećaj da ste dio nečeg vječnog. Dok uživate u gorskoj trpezi, neizbježno osjećate dah vjekova predaka i gorštaka Durmitora koji su, baš kao i mi sada, na obalama Crnog jezera, među stoljetnim stablima jela, pronašli utočište i inspiraciju. Svaki kutak prirode i svaki dar koji ona pruža, od najjednostavnijeg lista do najsočnijeg ploda, ovđe se cijeni i slavi. Ovaj ručak u Nacionalnom restoranu Crno jezero nije samo bila prilika za uživanje u izuzetnoj hrani, već je bila prilika da se povežemo sa tradicijom, prirodom i što je najvažnije, jedni sa drugima. U okruženju koje odiše istorijom i prirodnim ljepotama, svaki trenutak proveden sa prijateljima postaje dragocjena uspomena, dokaz da su najjednostavnije stvari – hrana, priroda, prijateljstvo – zapravo izvori najdubljeg zadovoljstva i radosti.

Foto: Božidar Proročić

Ljubazni konobar Risto Tomčić pristupio nam je sa profesionalizmom i toplinom koja obilježava pravog majstora ugostiteljstva. Poslužio nas je glavnim jelo, pastrmkom potočarom na žaru uz bogatstvo svježeg povrća, pripremljenom do savršenstva. Svaki zalogaj bio je poput putovanja kroz najfinije ukuse koje Durmitor može ponuditi, a Risto je, uz svaki dolazak do našeg stola, dodavao posebnu notu gostoprimstva i znanja. Kao istinski ugostitelj i profesionalac, Risto je podijelio svoje misli i filozofiju koja pokreće Nacionalni restoran Crno Jezero: “Nacionalni restoran Crno jezero predstavlja najljepši spoj tradicije i gastronomske ponude koje Durmitor pruža svojim gostima. Onaj ko nas jednom posjeti, uvijek nam se sa zadovoljstvom vraća. Volim svoj posao i trudim se da na svakog gosta ostavim jak utisak. Biti dio ovog restorana i samog ambijenta je uzvišeni čin i privilegija, kako za brojne goste, tako i za nas uposlene.” Ove riječi odražavale su duboku posvećenost i poštovanje koju Risto i njegov tim ulažu u svaki segment svog rada, od biranja najfinijih lokalnih sastojaka do pružanja izvanrednog iskustva svakom gostu koji pređe prag ovog kulinarskog raja. Nacionalni restoran Crno Jezero nije samo mjesto đe se uživa u hrani i piću; to je mjesto đe se stvara umjetnost, đe se tradicija prepliće sa modernim pristupom ugostiteljstvu, stvarajući nezaboravne trenutke za svakoga ko ima priliku da ga posjeti. Ovaj ručak, upotpunjen Ristovim gostoprimstvom i majstorski pripremljenim jelima, bila je više od obroka; bila je potvrda da je uživanje u hrani u Nacionalnom restoranu Crno jezero istinski uzvišeno iskustvo, koje odražava dušu Durmitora i njegove neiscrpne ljepote. To je mjesto đe se gosti ne samo hrane, već i đe se njihova duša obogaćuje, đe se stvaraju neraskidive veze i đe se svaki dolazak pretvara u povratak kući, u zagrljaj tradicije i gostoprimstva koje pamte i srce i duša.

VIZIONAR PRIRODE-TOMO PAJOVIĆ

DVIJE DECENIJE LIDERSTVA U NP-DURMITOR

Moram izdvojiti posebne riječi o svom dragom domaćinu, Tomu Pajoviću, diplomiranom pravniku, čiji životni put predstavlja inspiraciju za sve nas. Tomo je osoba čije su prve korake obilježili katuni Durmitora, đe je, bosonog i slobodnog duha, trčao kroz beskrajne pašnjake, upijajući ljepote koje ga okružuju. Ove rane godine provedene u zagrljaju prirode ne samo da su u njemu utkale duboku ljubav prema planini i njenim čudesima, već su postavile temelje za njegovu kasniju predanost očuvanju i promociji Nacionalnog parka Durmitor. Kao jedan od najagilnijih direktora Nacionalnog parka Durmitor, u periodu od 1998. do 2021. godine, Tomo Pajović se istaknuo ne samo kao čovjek sa vizijom, već i kao inovator koji je neprestano težio unapređenju i razvoju parka. Njegov mandat obilježen je nizom inicijativa koje su imale za cilj ne samo zaštitu prirodne baštine Durmitora, već i njegovo približavanje široj javnosti, čime je postao simbol neprikosnovenog liderstva i posvećenosti. Tomo je uvijek bio pun novih ideja, pristupajući svakom izazovu s inovativnim rješenjima koja su odražavala njegovu strast prema očuvanju prirode i njenoj dostupnosti budućim generacijama. Kroz njegovo vođstvo, Nacionalni park Durmitor prošao je kroz bogate, snažne i sjajne decenije, tokom kojih je Tomo bio ne samo lider, već i mentor i inspiracija za sve one koji su imali privilegiju raditi s njim. Posvjećujući dobar dio svog života Nacionalnom parku Durmitor, Tomo Pajović je ostavio neizbrisiv trag u srcima onih koji poznaju ovu predivnu planinu. Njegova legenda živi kroz staze, šume i jezera Durmitora, kao podsjetnik na čovjeka čija je ljubav prema prirodi premašila sve granice. Tomo Pajović nije samo čuvar prirodnih ljepota Durmitora; on je čuvar njegove duše, čovjek koji je svojim radom, vizijom i predanošću zaslužio mjesto među najvećim zagovornicima očuvanja prirode u Crnoj Gori.

Tomo Pajović, svojim neumornim radom i posvećenošću, nije samo bio direktor; bio je arhitekta održivog razvoja Nacionalnog parka Durmitor. Kao autor, koautor i  promter brojnih projekata, publikacija, knjiga, kao stručnih i naučnih radova, neprekidno je radio na tome da NP Durmitor izdigne na viši, bolji, i snažniji stepen - ne samo u smislu očuvanja, već i u valorizaciji njegovih prirodnih ljepota kroz održivi razvoj i turizam. Odrastajući pod sjenkom Durmitorovih gora, Tomo je bio predodređen da postane ne samo čuvar njegovih tajni, već i promoter njegove neizmjerne vrijednosti. Njegova saradnja sa nacionalnim parkovima, posebno NP Lovćen, i razmjena pozitivnih iskustava i praksi, dodatno su obogatile kako NP Durmitor tako i cijelu mrežu Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), čineći ih destinacijama koje zaslužuju najdublje poštovanje. Njegov rad je doprinio da se NP Durmitor, ali i ostali nacionalni parkovi u Crnoj Gori, prepoznaju kao bastioni prirodnog bogatstva i centri za očuvanje biodiverziteta. U duhu Tomove predanosti očuvanju prirode, citat koji odzvanja sa njegovim principima i vizijom jeste rečenica čuvene ekološkinje i pisca, Rejčel Karson: “Čovječanstvo je samo dio prirode i rat protiv prirode je, u suštini, rat protiv sebe.” Ove riječi savršeno odražavaju Tomovu filozofiju da je harmonija sa prirodom ne samo moguća, već i neophodna za održivu budućnost naše planete. Tomo Pajović, poput drevnih čuvara gora i horizonta, ostaje duboko vezan za Durmitor, ne samo kao mjesto svog odrastanja, već kao simbol neumorne borbe za očuvanje našeg prirodnog nasljeđa. Njegov rad i nasljeđe nastavljaju inspirisati sve one koji cijene i bore se za očuvanje prirode, podsjećajući nas na neprocjenjivu vrijednost i ljepotu koju priroda nudi i na našu odgovornost da je štitimo za buduće generacije.

Foto: Božidar Proročić

Tomo Pajović, u svom neumornom radu i posvećenosti Nacionalnom parku Durmitor, istinski predstavlja modernog Prometeja, ali ne onog koji krade vatru od bogova da je pokloni čovječanstvu, već onog koji osvjetljava put ka harmoniji između čovjeka i prirode. Kao što je Prometej bio zaštitnik ljudskog znanja i napretka, tako je Tomo postao zaštitnik prirode, njenih tajni i njenog beskrajnog bogatstva. Njegova vizija očuvanja Durmitora i promocije održivog razvoja odražava duboku povezanost i poštovanje prema prirodi, podsjećajući nas na drevnu mudrost koja nas uči da smo svi mi dio prirode i da od njenog zdravlja zavisi i naše sopstveno. Kroz njegove inicijative, projekte, i liderstvo, Tomo je prenosio svjetlost znanja i svijesti o važnosti očuvanja prirodnih resursa, baštine i biodiverziteta. On je, poput Prometeja, donio svjetlo u tamu neznanja, osvijetlivši puteve kojima možemo ići naprijed, ne u sukobu, već u simbiozi sa prirodom. Njegov rad služi kao svjetionik koji vodi ka budućnosti u kojoj ljudi žive u skladu s prirodom, poštujući njene zakone i čuvajući njenu ljepotu za naraštaje koji dolaze. U srcu Tomove filozofije leži uvjerenje da je čovjekov odnos sa prirodom najvažnija veza koju treba njegovati i zaštititi. Kao Prometej našeg vremena, Tomo Pajović nas podsjeća da je svaka iskra znanja, svaka djelatnost usmjerena ka očuvanju prirode, svjetlo koje osvjetljava put ka boljem, održivijem i pravednijem svijetu. Njegova legenda, kao i legenda o Prometeju, uči nas da su hrabrost, inovacija, i predanost ključni za premošćivanje izazova sa kojima se suočavamo kao zajednica, i kao pojedinci, u našem odnosu prema prirodi. Tomo Pajović, svojim radom i životom, podsjeća nas da smo svi mi čuvari vatrenog plamena – ne samo znanja i kulture, već i prirode koja nas okružuje. Njegova posvećenost Durmitoru i očuvanju njegove prirodne i kulturne baštine je vječni plamen koji svijetli u srcima onih koji cijene i brane prirodne ljepote naše planete.

O svojoj posvećenosti života NP-Durmitor, Tomo Pajović kaže: “Moja posvećenost Nacionalnom parku Durmitor nije samo profesionalna obaveza, već duboko ukorijenjena ljubav i poštovanje prema prirodi koja nas okružuje. Živjeti i raditi u skladu sa ovim veličanstvenim pejzažima predstavlja čast i odgovornost koju sam prihvatio sa ponosom. Svaki dan proveden među stoljetnim šumama, kristalno čistim jezerima i vrhovima koji dosežu nebo, podsjeća me na neizmjernu vrijednost koju priroda ima za naše živote i budućnost naše planete. Kao što je jednom rekao slavni borac za očuvanje prirode, i tvorac termina nacionalni parko Džon Mjur , “Kada pokušamo izabrati bilo šta po sebi, otkrivamo da je to uhvaćeno, uvezano u tkaninu svijeta.” Ova izjava odražava suštinu moje posvećenosti - shvatanje da je svaka akcija koju preduzimamo u Nacionalnom parku Durmitor dio veće slike, dio univerzalne borbe za očuvanje prirodnih ljepota za buduće generacije. Moj cilj je da kroz rad, edukaciju i očuvanje, doprinesem ne samo zaštiti Durmitora, već i širenju svijesti o važnosti svake planine, svakog potoka i svakog živog bića koje dijeli ovaj planet s nama.”

Foto: Božidar Proročić

RASTANAK SA NP-DURMITOR

Dani provedeni u Nacionalnom parku Durmitor bili su kao vrtlog čudesnih doživljaja, ispunjeni bogatstvom prirode i toplinom ljudi. Pred sam odlazak, posjeta njihovoj malenoj, ali živopisnoj pijaci bila je kao šlag na torti ovog nezaboravnog putovanja. Vrijedne planinke sa okolnih katuna ponosno su izložile svoje rukotvorine, mlijeko, sir, skorup, stari sir, goveđi i svinjski pršut, kobasice sa svojih katuna, kvalitetne sirupe od borovnice i malina - samo su dio bogate ponude koja svjedoči o njihovom trudu i ljubavi prema tradiciji. Kupivši par kilograma sira da počastim drage prijatelje, želio sam ne samo da podijelim djelić ove ljepote sa njima, već i da pružim podršku ovim vrijednim planinkama čiji rad oplemenjuje Durmitor. Crna Gora, sa svojim Nacionalnim parkom Durmitor, svojim stazama koje se vijugaju kroz netaknutu prirodu, vilama koje pričaju priče iz davnina, bistrim potocima, čarobnim jezerima i starim mlinovima, bez sumnje će postati nepresušna inspiracija za brojne domaće i inostrane goste. Ovaj spoj prirodnih ljepota i ljudske topline ostaje zauvijek ugraviran ne samo u mom srcu, već i u srcima svih onih koji cijene i poštuju duh prirode. U duhu mojih doživljaja i osjećanja prema Durmitoru, riječi poznatog ekologa i zagovornika očuvanja prirode, i tvorca krilatice nacionalni parkovi Džona Mjura, savršeno odražavaju vezu koju sam osjetio: “Planine pozivaju, a ja moram ići.” Ove riječi, koje odjekuju kroz vremena, podsjećaju nas na neodoljivu privlačnost i značaj planinskih pejzaža poput Durmitora, ne samo za naše fizičko blagostanje, već i za dušu. One su podsjetnik da je naša povezanost sa prirodom duboka i neraskidiva, te da očuvanje takvih mjesta nije samo dužnost, već i privilegija.