Svi znamo za Bermudski trougao, a malo ko za Aljaski, koji se zove još i Aljaski Bermudski trougao, divlje područje koje povezuje Enkoridž, Džunou na jugu i Utkijagviku.

Foto: Ilustracija, Pixabay

Tamo je više neriješenih slučajeva nestalih osoba nego bilo gdje u svijetu, godišnje između 500 i 2.250 ljudi.

U stvari, od ranih sedamdesetih, više od 20.000 ljudi je nestalo unutar ogromnog trougla, i to na području koje nije bogzna kako naseljeno.

Statistika kaže da na Aljasci svake godine nestane oko 2.250 ljudi.

Trougao u svjetlosti teorija zavjere

Među poznatima koji su nestali u trouglu su i dva političara, lider većine Predstavničkog doma Kongresa SAD Tomas Hejli Bogs stariji i kongresmen Aljaske Nik Begič.

Letjeli su 16. oktobra 1972. zajedno sa Begičevim pomoćnikom Raselom Braunom i pilotom Donom Džonzom u avionu od Enkoridža do Džunoa, kada su nestali.

Uprkos velikoj potrazi, ni tijela ni avion nikada nisu pronađeni.

Uslijedile su teorije zavjere pošto je Bogs bio član Vorenove komisije, zvaničnog tijela stvorenog radi istrage ubistva Džona F. Kenedija, pa mnogi nisu vjerovali da su nalazi o nestanku tačni.

Nije trougao nego medvjed

Međutim, šta se dešava sa onima koji nestanu u trouglu Aljaske ne ostaje uvijek misterija.

Dvadesetpetogodišnji Geri Frenk Soterden iz Njujorka nije viđen nakon što je otputovao u udaljenu oblast u lov 1970-ih. Ipak, dvije decenije kasnije, 1997, ljudska lobanja je nađena na obali reke Porkjupajn na sjeveroistoku Aljaske, a DNK je kasnije otkriven.

Vjeruje se da je Soterden stradao pošto je naišao na medvjeda.

Foto: Ilustracija, Pixabay

Zašto nestaju ljudi u toj oblasti

Mnogi će prvo pomisliti na teoriju zavjere, ali ne treba zaboraviti na nepristupačni teren Aljaske.

Aljaska je najveća država SAD, ali samo jedna dvadesetina teritorije je naseljena, oko 730.000 ljudi živi na području koje se prostire na 1067,478 kvadratnih kilometara.

Elektronska očitavanja na Aljasci su otkrila značajne koncentracije magnetnih anomalija, od kojih su neke poremetile kompas do te mjere da su skalu pomjerile za 30 stepeni. Pored toga, pojedinim članovima spasilačkih misija su se javljale zvučne halucinacije, dezorjentisanost i vrtoglavica.

Nije sigurno da li ovi magnetni vrtlozi postoje, u svakom slučaju, uprkos upozerinjima vlasti u vezi sa vremenskim prilikama, divljim životinjama i surovim predjelima, stotine turista posjećuju Aljasku u želji da dožive ovu netaknutu prirodu, od kojih su mnogi potpuno nespremni za ovakve predjele i vremenske prilike.

Mnogi od ovih ljudi su se vjerovatno izgubili usred ove nedođije, zbog čega se svake godine pokreću brojne akcije potrage i spasavanja.

To, međutim, ne daje dovoljno dokaza zašto u ovom trouglu ima više nestanaka nego drugdje u državi. Bez obzira da li su misteriozni nestanci u Aljaskom trouglu proizvod surove prirode, čudnih energetskih vrtloga ili drevnih zlih duhova, oni su nesumnjivo alarmantni.