Na današnji dan, 27. novembra 1895. godine, švedski hemičar, inženjer i industrijalac Alfred Nobel potpisao je svoju treću i konačnu oporuku u Švedsko-norveškom klubu u Parizu, samo dvije nedjelje prije nego što je umro.

Foto: Ilustracija, Pixabay

Najveći dio svog prilično velikog imetka, koji je stekao proizvodnjom eksploziva i iskorišćavanjem naftnih izvora u Azerbejdžanu, Nobel je namijenio osnivanju udruženja za nagrađivanje najvećih svjetskih naučnih i književnih dostignuća te doprinosa “razumijevanju među narodima, miru i ukidanju naoružanja”.

Skandalozna oporuka
“Cjelokupnom mojom preostalom unovčivom imovinom raspolagaću na sljedeći način: Kapital, uložen u sigurne vrijednosne papire od strane mojih izvršitelja, činiće fond, čije će se kamate godišnje dodjeljivati kao nagrade onima koji su tokom prethodnih godina, donijeli najveću korist čovječanstvu.

Kamate će se podijeliti na pet jednakih djelova, koji će se podijeliti na sljedeći način: Jedan dio osobi koja je napravila najvažnije otkriće ili izum u području fizike; jedan dio osobi koja će napraviti najvažnije hemijsko otkriće ili izum; jedan dio osobi koja će doći najvažnijeg otkrića u području medicine, dio osobi koja je na području književnosti stvorila najistaknutije djelo idealističke tendencije i jedan dio osobi koja je učinila najviše ili najbolje za bratstvo među narodima i ukidanje ili smanjenje naoružanja te formiranje i širenje mirovnih kongresa.

Nagrade za fiziku i hemiju dodjeljuje Švedska akademija nauka; za fiziološke ili medicinske radove Institut Caroline u Stokholmu; za književnost Akademija u Stokholmu, a za zagovornike mira komisija od pet osoba koje bira norveški Storting. Moja je izričita želja da se pri dodjeli nagrada ne vodi računa o nacionalnoj pripadnosti bilo koje vrste, tako da nagradu dobije najvrjedniji, bio on Skandinavac ili ne”, ključni je dio oporuke Alfreda Nobela, prenosi Pun kufer.

Kada je oporuka otvorena, izazvala je mnogo kontroverzi, porodica se bunila, a čak su i oni određeni da dodijele nagradu odbili to učiniti. Trebalo je nekoliko godina da se strasti smire pa su prve nagrade bile dodijeljene 10. decembra 1901. godine, na petu godišnjicu Nobelove smrti, a na isti se datum dodjeljuju i danas.

Život pun paradoksa
Nobel je svoju eksplozivnu karijeru započeo proizvodnjom glicerol-trinitrata ili nitroglicerina. Godine 1863. izumio je praktični detonator koji je povećao sigurnost kod rukovanja ovim nestabilnim spojem. Kasnije je otkrio i da je nitroglicerin sigurniji (za rukovanje) ako se apsorbuje u infuzorijskoj zemlji. Taj novi spoj nazvao je dinamit i zaštitio ga patentom, 1867. u Velikoj Britaniji i 1868. u SAD-u. Godine 1875. proizveo je još učinkovitiji oblik dinamita, praskavu želatinu, a 1886. i eksploziv balistit.

U trenutku svoje smrti Nobel je posjedovao više od 90 fabrika za proizvodnju eksploziva i streljiva. Izumitelj dinamita bio je međutim humanistički nastrojen i prilično velikodušan filantrop, što je često pokazivao i prije kontroverzne oporuke koju je sastavio u Parizu 27. novembra 1895. i položio u banku u Stokholmu.

Njegova posljednja želja koja je sablaznila njegovu porodicu, ali i širu javnost, postala je najcjenjenije međunarodno priznanje za književnost, nauku i doprinos za “mir među narodima”.