Ukrašavanje jelke jedan je od najljepših djelova praznične sezone, a sam običaj je često savršen razlog za porodično druženje.
Foto: Ilustracija/Pixabay.com
Mnogo prije hrišćanstva, biljke i drveće koje je ostalo zeleno cijele godine imalo je posebno značenje za ljude zimi.
Baš kao što ljudi danas ukrašavaju svoje domove za prazničnu sezonu, drevni narodi su okačili zimzelene grane preko svojih vrata i prozora. U mnogim zemljama vjerovalo se da će odvratiti vještice, zle duhove i bolesti.
Tokom solsticija, kada bi on počeo da se oporavlja od bolesti, Egipćani su svoje domove ispunjavali zelenim palmama, koje su simbolizovali trijumf života nad smrću.
Stari Rimljani su slavili solsticij večerom zvanom saturnalije u čast boga Saturna, boga poljoprivrede. Solsticij im je značio da će farme i voćnjaci uskoro ponovo biti zeleni i plodni.
Povodom ove prilike, kuće su bile ukrašene zimzelenim granama.
U sjevernoj Evropi, misteriozni druidi su takođe ukrašavali hramove istim granama kao simbol vječnog života.
Vikinzi su zimzelene grane smatrali posebnim biljkama boga sunca Baldera.
Kićenje jelke je, dakle, ostatak prehrišćanstva kao element obožavanja prirode, to je etnološka tradicija. Drvo je simbol veze neba i zemlje, korIJeni su mu u zemlji i idu ka nebu.
Kada je počela današnja tradicija?
Za početak tradicije kakvu danas poznajemo zaslužni su NJemci u 16. veku. Tada su hrišćani u svoje domove unosili okićeno drveće. Neki su pravili božićne piramide od drveta i ukrašavali ih zelenim granama i svIJećama.
Rašireno je vJerovanje da je protestantski reformator Martin Luter prvi dodao svijeće na drvo. Jedne zimske večeri, prema priči, išao je prema svojoj kući i sastavljao besedu, kada ga je zapanjila sjaj zvijezda koje su svetlucale među zelenim drvećem. Da bi prizor prenio svojoj porodici, u dnevnu sobu je postavio drvo na koje je stavio upaljene svijeće.
Običaj kićenja jelke proširio se po cijelom svijetu. Danas se okićene jelke nalazi na svakom koraku, od domova, preko gradskih ulica i trgova do poslovnih prostora, prenosi Zadovoljna.hr.
KOMENTARI (0)