Svaka praznična trpeza je nepotpuna ako se na njoj ne nađe ruska salata. Međutim, nijedna domaćica na našim prostorima ne pravi je po originalnom receptu.

Foto: Ilustracija/Pixabay.com

Prva ruska salata pojavila se oko 1860. godine u kuhinji kuvara belgijskog porijekla po imenu Lusijen Olivije, glavnog kuvara "Ermitaža", jednog od najpopularnijih restorana u Moskvi. Nije dugo trebalo da ova salata opčini Ruse, a potom i cIo svIJet.

Tačan recept bio je Lucijenova strogo čuvana tajna, ali se pouzdano zna da je u njoj bilo mesa tetreba, goveđeg jezika, kavijara, zelene salate, jastogovog repa, kapara i dimljene pačetine. Naravno, i ime je zapravo dobila po njemu – Olivijeova salata.

Uz to, originalni recept sastojao se i od originalnog Lusijenovog majoneza, u koji je išlo francusko bIJelo vino, senf, maslinovo ulje iz Provanse uz naravno, par skrivenih sastojaka.

Sastojci su, kao i uvJek kod vrhunskih kuvara, bili rijetki, skupi i teški za pripremu, a prvi recept ove salate objavljen je marta 1894. godine u ruskom časopisu "Naša piщa", odnosno "Naša hrana", i ovako je glasio:

Dva krompira
Jedan mali krastavac (ili veliki kornišon)
3-4 lista zelene salate
kuvani jastog
1/4 šolje pihtija isjeckanih na kockice
1 kafena kašičica kapara
3-5 maslina
i jedna i po supena kašika preliva majoneza

Sastojci koji su bili rijetki i skupi su, kako je salata postajala sve popularnija među običnim narodom, postepeno zamenjivani jeftinijom i dostupnijom hranom.

Nakon što je salata izašla izvan granica Sovjetskog saveza i drugi narodi su recept prilagodili svojoj kuhinji. U salatu je dodata šargarepa (što ruski kuvari i danas smatraju "neoprostivim grijehom"), ponegdje kukuruz, a umjesto mesa raka pojavilo se pileće bijelo meso, a kasnije i šunka.

Danas i Rusi prave “našu”, savremenu verziju sa kuvanim povrćem i šunkom ili piletinom i pored Rusije, izuzetno je popularna na Balkanu.