Jedna studija koja traje decenijama pokazuje da roditelji određenim potezima i te kako mogu da pomognu svojoj djeci da jednog dana postanu vrlo uspješni ljudi.
Foto: Ilustracija/Pixabay.com
Postoji li zaista neki konkretan način na koji se gaje uspješna djeca?
Ispostavlja se da postoji. Kroz 85-godišnju višegeneracijsku studiju na Harvardu, koja i dalje traje, istraživači su procijenili šta se krije iza više od 700 vrlo uspješnih osoba. Otkrili su snažnu vezu između obavljanja kućnih poslova i kasnijeg profesionalnog uspjeha, prenosi Zadovoljna.rs.
Pokazalo se da djeca koja su uključena u zajedničke zadatke i obaveze i koja znaju da su dio većeg sistema osjećaju se više vrijedno. Ona zbog toga mogu da uvide potrebe onih oko sebe i stoga su spremnija da pomognu drugima.
Ukratko, takva djeca izrastaju u manje egocentrične ljude i ne misle da drugi treba da sve odrađuju za njih. Samim tim oni razvijaju bolju radnu etiku.
Sve to dovodi do većih šansi za uspjeh u karijeri, a u srži su timski rad, empatija, radna etika, spremnost ne samo da vodite već i slijedite, piše Inc.com.
Takođe, veća je vjerovatnoća da će djeca koja obavljaju kućne poslove biti srećnija kad odrastu. Studija objavljena u magazinu Journal of Developmental & Behavioral Pediatrics otkrila je da djeca koja počnu da pomažu u manjim kućnim poslovima sa četiri, pet godina imaju više samopouzdanja i efikasnija su.
Objašnjenje je sljedeće – zbog tih postignuća ona se osjećaju dobro; prija im i pohvala za ono što su uradili, čak i ako je to samo sklanjanje igračaka jer to ume da bude velika stvar za malo dijete.
Istraživači ističu da u poređenju sa djecom koja redovno obavljaju kućne poslove ona djeca koja rijetko to rade nisu toliko uspješna ni u akademskim sposobnostima, ni u odnosu sa vršnjacima, a i manje su zadovoljna sobom i okruženjem.
Ti kućni poslovi umiju da budu posebno blagotvorni za djecu ako su timski rad. Jedno je ako dijete samo pakuje svoje igračke, a drugo ako brat ili sestra za to vrijeme sređuje odjeću jer je to zajednični napor i onda dete na svoje zaduženje gleda kao na dio većeg ekosistema u kome su svi zajedno.
A to je savršena metafora za kasniji uspjeh jer niko nikada ne uradi ništa zaista vrijedno bez pomoći i podrške.
KOMENTARI (0)