Iako bi mnogi ljudi voljeli da imaju fotografsko pamćenje, neki tvrde da im je ono kao prokletstvo.

Foto: Ilustracija/ Pixabay

Ovaj kompleksan fenomen aktivnosti ljudskog mozga prate razne zanimljivosti – od nevjerovatnih detalja o tom fenomenu i kako osnažiti vlastitu memoriju do toga da ljudi koji ga imaju tvrde kako im je ono prokletstvo.

Pojam „fotografsko pamćenje“ već se dugo koristi za ljude koji imaju neobičnu sposobnost da se apsolutno jasno sjećaju životnih trenutaka, onog što su čitali, vidjeli, osjetili…

A šta zapravo stoji iza tog fenomena mozga?

Fotografsko pamćenje je rijetka pojava i ima je manje od 10 odsto stanovništva. Najčešće se javlja kod djece, ali većina njih će izgubiti ovu sposobnost od trenutka kada postanu odrasle osobe.

Koncept fotografskog pamćenja je toliko kompleksan da veliki broj ljudi ne vjeruje da uopšte postoji, otkriva BBC.

Ako je vjerovati nekim istraživačima, fotografsko pamćenje je rezultat obrade i smještanja podataka u mozgu na nenormalan način. Mnogi ljudi vjeruju da su oni koji imaju fotografsko pamćenje srećni. Međutim, to nije uvijek slučaj.

Jedan od problema s fotografskom memorijom jeste da mozak apsorbuje previše informacija, koje su uglavnom nebitne. Takođe, postoji problem kako zaboraviti stvari koje želimo zaboraviti. Ljudi nisu dizajnirani da budu ogromne baze podataka koje iznose informacije. Memorija je važna samo onda kada se može koristiti. Mogućnost korišćenja memorije je mnogo važnija nego jednostavno skladištenje podataka.

Mnogo poznatih ljudi vjerovali su da imaju fotografske uspomene, a neki od njih su Mocart, Klod Mone, Nikola Tesla itd.

Fotografsko ili eidetsko pamćenje (što je precizniji termin) obično se definiše kao sposobnost pojedinca da se (pri)sjeti slika, zvukova ili raznih stvari s izvanrednom preciznošću i u velikoj količini. Riječ „eidetsko“ znači „nešto što se odnosi na izvanredno detaljno i jasno pamćenje vizuelnih prizora“ i dolazi od grčke reči „eidos“, što se direktno može prevesti kao „viđen“.

Fotografsko pamćenje, posmatrano kod djece, predstavlja se sposobnošću pojedinca da proučava neku sliku 30 sekundi i zadrži gotovo savršeno fotografsko sjećanje na tu sliku u kratkom periodu nakon što slika bude uklonjena. Takvi „eidetičari“ tvrde da „vide“ sliku na praznom platnu jasno i savršeno detaljno kao da je ona još tu.

Može se uticati na pamćenje

Slično kao i druge vrste pamćenja, na jačinu prisjećanja može uticati nekoliko faktora, kao što su trajanje i učestalost izloženosti nadražaju, svjesno posmatranje, važnost toga što se pamti za dotičnu osobu i sl. Ta činjenica stoji u suprotnosti s opštim pogrešnim tumačenjem ovog termina koje pretpostavlja stalno i potpuno prisećanje svih događaja.

Neki ljudi koji uopšteno imaju dobro pamćenje tvrde kako imaju fotografsko pamćenje. Međutim, postoje izrazite razlike u načinu procesuiranja informacija kod ovih vrsta pamćenja. Ljudi koji imaju opšte dobro pamćenje često se koriste mnemotehnikom, tj. raznim tehnikama pamćenja (npr., deljenje neke ideje na prebrojive elemente) kako bi zapamtili informacije, dok oni s fotografskim pamćenjem pamte veoma specifične detalje, npr. gde je neko stajao, šta je neko nosio od odjeće itd.

Oni se mogu sjetiti nekog događaja s većom detaljnošću, dok oni s drugačijim pamćenjem više pamte svakodnevne rutine nego specifične detalje koji su možda prekinuli rutinu. Ipak, ovaj proces obično je najočitiji kad se ljudi s fotografskim pamćenjem pokušavaju sjetiti takvih detalja.

Takođe, nije neobično da neki ljudi mogu doživjeti iskustvo „sporadičnog fotografskog pamćenja“, pri kojem veoma detaljno mogu opisati mnoštvo stvari. Međutim, u većini slučajeva ovakva sporadična iskustva fotografskog pamćenja nastaju nesvjesno.

Trikovi za vježbanje pamćenja

Postoji način kako da sposobnost pamćenja okrenete u svoju korist. Evo kako…

1. Pamćenje fotografija

Umjesto da se zamarate pokušavajući zapamtiti cio tekst, u svojoj glavi ga pretvorite u životopisan prizor podijeljen na sličice. Kada se treba prisjetiti konkretne stvari, samo ćete morati prelistati fotografije i prisjetiti se rečenica.

2. Zidovi sjećanja

Zamislite neku dobro poznatu situaciju. Recimo svoju kuću ili komšiluk. Koliko prozora ima, koliko vrata, a koliko balkona? Šta rade vaše komšije? Sada se pripremite za idući nivo…

3. Živopisno pamćenje

Ako vam je cilj da zapamtite dosadne podjele, zamislite ih uz pomoć svog doma. Svaki pojam smjestite u posebnu prostoriju i dodijelite mu zanimljivu ulogu. Neka bude što životopisnije i zabavnije. Neka dobiju ljudske uloge, jedna stavka neka leži u naslonjaču dok druga peva ispod tuša. Kada bude trebalo da ih se prisjetite, nećete imati nikakvih problema!