Ima onih emocija koje su toliko kompleksne da nam za njih fali riječi, ili čak rečenica ne bi li ih u potpunosti opisali i dokučili.

Foto: Ilustracija/Pexels.com 

Ponekad se pokušati imenovati emocije i osjećaje duboko unutar nas, čini kao teži poduhvat nego popeti se na najvišu planinu!

Ima onih emocija koje su toliko kompleksne da nam za njih fali riječi, ili čak rečenica ne bi li ih u potpunosti opisali i dokučili.

Da se poslužimo jednom analogijom; da su osjećaji boje, ima onih koje bismo mogli opisati jednom primarnom bojom, a isto tako postoje oni za koje nam nije dovoljan niti čitav spektar, već bismo najradije izmislili još jednu boju!

Postoje tako oni osjećaji za koje možda mislite da ni ne postoji ime, a možda ga samo ne znate! Baš o takvima pišemo u nastavku.

Awumbuk: osjećaj praznine i samoće nakon što gosti odu

Foto: Ilustracija/Pixabay.com 

Ovaj termin potiče od naroda Baining koji živi u planinama Papue Nove Gvineje. Oni vjeruju da gosti, kada jednom odu, u mjestu gdje su boravili ostavljaju određenu težinu kako bi mogli lagano putovati.

Tu težinu narod Baining opisuje kao sumornu “maglu” koja se zadržava tri dana, a koja utiče na ljude tako da se osjećaju nemirnima, van fokusa i apatičnima.

Kako bi to spriječili, narod Baining ima običaj napuniti zdjelu vodom i ostaviti je preko noći da upije taj turobni zrak, a sljedećeg dana čitavu porodicu ustaje u cik zore i ceremonijalno baca vodu u drveće, nakon čega nastavlja sa svakodnevnim životom.

Hiraeth: duboka čežnja za nečim, posebno za domom i domovinom

Velška riječ hiraeth opisuje duboku povezanost s domom i domovinom, do te mjere da o njoj počinjemo razmišljati kao o mjestu iz bajke. To nije čak niti osjećaj koji povezujemo s ugodom, već sa čežnjom koja je prošarana svojevrsnom neizvjesnošću, čak i strahom od gubitka ili nepovratnosti.

Danas se hiraeth najčešće povezuje s emigrantima, što se najoštrije doživljava pri povratku kući, znajući da će vrijeme za ponovni odlazak doći prerano…

Iktsuarpok: osjećaj iščekivanja da vam neko stiže u posjetu, toliko jak da stalno izlazite van ne bi li vidjeli približavaju li se u daljini

Sigurno vam je barem iz djetinjstva poznat osjećaj kada iščekujemo posjetitelje i toliko smo uzbuđeni da u trbuhu osjećamo leptiriće?

E točno taj osjećaj označava ova riječ na inuitskom jeziku koju je malo teže za prevesti, ali je lako razumjeti!

Matutolypea: razdražljivost ujutro nakon buđenja

Kada ujutro alarm zazvoni, a vi se ustajete mrzovoljni i u vaganju trebate li zaista ići na posao ili ne, e taj osjećaj razdražljivosti i iritablinosti naziva se matutolypea.

Niko ne zna porijeklo niti ko je tačno skovao taj termin, ali zna se da je nastala od dvije riječi: imena rimske božice zore, Mater Matuta, i grčke riječi za  lype. Rječju, “jutarnja tuga”.