Iza pravila da se kapućino pije samo ujutru krije se priča o kulturi, varenju i neodoljivoj italijanskoj eleganciji koja ništa ne prepušta slučaju

Foto: Ilustracija/ Pixabay

U Italiji, zemlji u kojoj je kafa gotovo dio nacionalnog identiteta, postoje nepisana pravila o tome kada, šta i kako piti. Turisti su često očarani šarenim barovima i opojnim mirisom sveže mljevene kafe koji ispunjava ulice, ali i zbunjeni nizom neobičnih pravila koja Italijani poštuju gotovo s religioznom posvećenošću. Jedno od njih posebno je zanimljivo, a glasi: „Kapućino se pije samo ujutru, nikada posle 11 sati!“

Za mnoge posjetioce ove čarobne zemlje to je pravo iznenađenje – zar kapućino ne prija u svako doba dana? Ali za Italijane to pravilo nije samo navika, već odraz duboko ukorenjene tradicije i kulture koja već vjekovima oblikuje njihov prepoznatljiv, elegantan i opušten način života.

Ne kapućinu

Glavni razlog zbog kojeg Italijani izbjegavaju kapućino nakon 11 sati zapravo je vrlo jednostavan – mlijeko. Oni vjeruju da mlijeko opterećuje želudac i otežava varenje, naročito posle jela, pa se napici koji ga sadrže, poput kapućina ili late makijata, piju isključivo ujutru, prije obroka.

Kada dan odmakne i dođe vreme ručka ili večere, naručiti kapućino smatra se gotovo nepristojnim, a mnogima i pomalo čudnim.

Italijanima to jednostavno nije u skladu s njihovim navikama i načinom života. Umjesto napitaka s mlijekom, biraju espresso – kratak, snažan i bez ijedne kapi mlijeka. On je savršena završnica obroka, mali energetski poticaj i simbol čiste, prave kafe, onako kako je Italijani zaista vole.

Jutarnji ritual

Za Italijane je kapućino zapravo pravi doručak u šolji. Priprema se od savršene miješavine espressa, toplog mleka i baršunaste mliječne pjene, a u njemu se uživa polako – uz miris svježih peciva, novine ili kratak razgovor prije posla. Taj jutarnji trenutak mnogima je omiljeni početak dana, simbol topline i opuštenosti koji daje snagu za sve što slijedi.

Oko deset ili jedanaest sati taj ritual se završava, a barovi prestaju da služe kapućino lokalnom stanovništvu. Turistima će ga, naravno, rado pripremiti, ali uz onaj karakteristični italijanski osmeh koji govori više od reči.

Za Italijane bi takav zahtjev bio jednako neobičan kao kada bi neko usred leta tražio tanjir vruće supe — jednostavno nije vrijeme za to.

Život mjere gutljajima kafe

Italijanska ljubav prema kafi seže vjekovima unazad, a njena istorija neraskidivo je povezana s istorijom samog naroda. Prva kafana u Italiji otvorena je još u 17. vijeku u Veneciji — gradu koji je, zahvaljujući trgovini s Istokom, prvi donio zrna kafe u Evropu.

Od tada je kafa postala neizostavan dio italijanskog života, a ritual ispijanja espressa prerastao je u pravu umjetnost.

Danas u Italiji postoji više od 150 hiljada barova, a procenjuje se da prosječan Italijan popije oko četiri do pet šoljica kafe dnevno. Espresso je, naravno, kralj među njima.

U većini barova cijena espressa simbolično je niska, jer se smatra da kafa mora biti dostupna svima – bez obzira na društveni status.