Činilo se da je rekao zbogom, a bilo je, zapravo, samo doviđenja: američki plejmejker Kendrik Peri opet je obukao dres crnogorske reprezentacije, od kojeg se, na vrlo emotivan način, oprostio 25. novembra prošle godine.

Foto: Instagram screenshot /kscg.me

Peri je tada moćnom partijom (31 poen) na gostovanju Bugarskoj maltene donio vizu našoj selekciji za Evrobasket, na kojem nije nastupio.

Godinu kasnije, sjajni košarkaš Unikahe ponovo je tu – stavio se na čelo mlađih momaka, neke nove generacije, u teškim kvalifikacijama za Mundobasket.

Počelo je promjenjivo – poraz od Portugala u Podgorici, pa pobjeda u Rumuniji. Ispred “crvenih” je dugačak put, ali se 32-godišnji Peri raduje novim izazovima; i prihvata novu ulogu.

“Još otkada sam prvi put dobio priliku da igram za Crnu Goru, osjećao sam ponos zbog toga. Znao sam ponešto o Crnoj Gori kao zemlji, kroz vrijeme provedeno ovdje sve više sam učio – i stvorila se jaka veza, osjećaj ponosa i pripadnosti. Nastupe za nacionalni tim ne uzimam zdravo za gotovo – nije to nešto gdje samo dođem, odigram i odem, naprotiv: trudim se da dam sve od sebe, jer mnogi sportisti nemaju šansu da predstavljaju neku zemlju na najvećoj scenu”, kaže Peri za Meridiansport.

Odigrao je puno dobrih utakmica za nacionalnu selekciju – pamti se partija protiv “njegove” Amerike na Mundobasketu 2024, koji je Crna Gora okončala na fenomenalnom 11. mjestu.

“Nisu samo utakmice, pamtim mnoge druge detalje. Iskustva koja sam imao sa momcima, od Mundobasketa i Evrobasketa, do toga da samo gluvarimo po hotelima, upoznajemo jedni druge, upoznajemo porodice – to su stvari koje ostaju i koje su veće od košarke. Imam i dalje sjajane odnose sa svim momcima sa kojima sam ranije igrao. Nedavno sam se sreo sa Bojanom Dubljevićem u Saragosi – kao da se nikada nismo rastajali”, priča Kendrik Peri.

Prošle godine se oprostio od dresa nacionalnog tima – i to kada je bio na vrhuncu…

“Oprostio sam se u momentu kada sam bio i fizički i emotivno preopterećen – osjećao sam se iscrpljeno. Zbog toga sam donio odluku da se povučem, jer sam osjećao da mi glava i tijelo nisu spremni. Ne bi bilo ni fer prema drugima”.

Srećom, vratio se.

“Sada sam procijeno da se osjećam mentalno i fizički osvježen – zato sam odlučio da se vratim, i pokušam da pomognem novoj generaciji naših igrača”.

“Nova” Crna Gora predstavila se na startu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo – nekih momaka se, kaže, sjeća odranije…

“Kada sam bio u Budućnosti i još ranije u Cedeviti, mnogi od ovih momaka su bili mladi, tek su nadolazili, igrali čak i za juniorske timove. Lijepo je vidjeti gdje ih je naporan rad doveo – do nacionalnog tima, što je velika nagrada za trud koji su uložili. Slično iskustvo sam imao sa Simonovićem i Drobnjakom, koje sam upoznao i ranije nego što smo se sreli u reprezentaciji”.

Njegova uloga je sada kompleksnija nego ranije – momak sa Floride je lider tima.

“Ta uloga je nešto na šta sam ponosan – i uzbuđen sam što sam dobio mogućnost da pomognem timu na bilo koji način. Moj posao je da vodim saigrača najbolje što znam”.

Počeo je “ispod radara”: u Mađarskoj i Makedoniji, prije nego što je izašao na veliku scenu – Francuska, ABA liga (Cedevita, Budućnost), kratko Panatinaikos, a od 2022. Unikaha, Španija.

Sa timom iz Malage dva puta je osvojio FIBA Ligu šampiona, dva puta Kup Španije, a bio je i MVP oba takmičenja.

“Mi smo samouvjerena grupa, i uvijek smo bili takvi – trudimo se da ne gledamo prviše unaprijed – cilj nam je da uđemo u ACB plej-of, po mogućnosti da imamo prednost domaćeg terena. Ključno je da održimo dobar skor, ali sada je fokus da se svi koji su bili po reprezentacijama vrate zdravi i fokusirani, i da idemo dan po dan – kada dođe plej-of, vrijeme za pravu borbu, siguran sam da ćemo biti u najboljem momentu”.

Peri zaključuje sa stilom:

“Košarka je igra prema kojoj sam mnogo strastven – razumijem da sam bliži kraju nego početku karijere i cijenim svaku priliku koju dobijem da igram igru koju volim, uz koju sam odrastao. Nikada je nisam doživljavao kao posao, već isključivo kao ljubav i stast”.