Ćabi Alonso je u Madrid došao kao ideja, ne kao kompromis. Kao simbol onoga što Real želi da bude u sljedećoj fazi: moderan, kontrolisan, taktički sofisticiran, ali i dalje svjestan sopstvene težine.

Foto: Flickr /FIFPro World Footballers' Association 

Bio je to izbor koji je imao logiku, estetiku i narativnu snagu. Međutim, Madrid je rijetko mjesto u kojem se ideje razvijaju postepeno. Tamo se ideje ili odmah pretvore u trofeje, ili vrlo brzo u fusnotu.

Osam mjeseci kasnije, Alonso je napustio Bernabeu ranije nego što je iko planirao. Nije to bio jedan poraz, niti jedan pogrešan potez. Bio je to proces koji je krenuo onog trenutka kada su se pojavile pukotine u svlačionici i kada su rezultati prestali da štite trenera.

U Realu se može preživjeti loša igra, može se preživjeti i taktička dilema, ali se teško preživljava osjećaj da tim nije jedinstven. Alonso je ušao u klub koji živi od autoriteta, a izašao iz njega u trenutku kada je taj autoritet počeo da se preispituje.

Na kraju krajeva brojne fudbalske legende smatraju da Realu ne treba trener, već menadžer.

Ipak, njegova trenerska priča nije definisana Madridom. Madrid je samo jedna stanica, važna, ali ne presudna.

Ono što je Alonso uradio u Leverkuzen ostaje referenca. Ne kao bajka, već kao ozbiljan projekat koji je imao strukturu, ideju i dosljednost. Ekipa koja je igrala intenzivno, sistemski bez haotičnosti.

Koja je pritiskala visoko, ali znala kada treba stati. To je kontekst u kojem treba posmatrati njegov naredni korak.

Zato nije čudno što se njegovo ime automatski vraća u razgovore o najvećim klubovima. U Engleskoj, prije svih, u Liverpulu. Veza je očigledna i emocionalna, ali i funkcionalna. Alonso zna klub, zna ligu, zna ritam.

Njegova filozofija ima dodirne tačke sa onim što je Jirgen Klop ostavio iza sebe, ali i dovoljno fleksibilnosti da ne bude puka kopija.

Problem je u tome što Liverpul trenutno živi između dvije faze. Arne Slot je donio titulu i time sebi kupio vrijeme, ali sezona koja je uslijedila pokazala je koliko je tanak prostor za grešku. Ako se kriza ponovo produbi, Alonso će se ponovo pojaviti kao logično rješenje. Ne kao spasitelj, već kao nastavak jedne linije.

Mančester siti je drugačija priča. Tamo se ne traži kontinuitet, već nasljednik.

Pep Gvardiola je i dalje centralna figura projekta, ali u klubu su dovoljno svjesni da nijedna era ne traje vječno. Alonso je zanimljiv Sitiju ne zato što liči na Pepa, već zato što razumije principe igre koje taj klub cijeni.

Njegovo iskustvo rada u sistemima koji traže disciplinu, strukturu i inteligenciju bez lopte čini ga kandidatom koji se uklapa u dugoročnu sliku. Ono što se desilo u Madridu ne bi bilo presudno. Siti funkcioniše drugačije, sa koliko toliko više strpljenja.

Igrao je na kraju krajeva pod Pepom u Bajernu.

Mančester junajted je možda najintrigantnija opcija. Klub koji i dalje traži identitet, koji luta između sistema, trenera i vizija. Alonso bi tamo donio nešto što Junajted već dugo nema: jasnu ideju igre koja ne zavisi isključivo od individualnog kvaliteta. Njegov Leverkuzen nije bio savršen, ali je bio koherentan.

Junajtedu upravo to nedostaje. Naravno, pitanje je koliko bi struktura kluba dozvolila treneru takvu autonomiju. Iskustvo iz Madrida moglo bi mu pomoći, ali i učiniti ga opreznijim.

Ali tu je i pitanje da li bi Alonso sio na klupu najvećeg rivala Liverpula.

Totenhem djeluje kao romantična ideja, ali realno kao najrizičnija opcija. Klub ima infrastrukturu, novac i bazu navijača, ali mu nedostaje stabilnost. Alonso bi tamo imao više slobode, ali i više haosa. Pitanje je da li bi u ovoj fazi karijere birao projekat koji traži toliko energije van terena.

Bajern Minhen, s druge strane, trenutno ne gleda unazad. Kompani je stabilizovao klub i dao mu novu dinamiku. Alonso je u Bajernu ostavio dobar utisak kao igrač, ali vrijeme za povratak, barem zasad, ne postoji. Bio je želja Bajerna, odbio je, a Bajern ne čeka, Bajern ide dalje.

Zato je sasvim moguće da Alonso napravi potez koji se ne uklapa u očekivanja. Nešto što neće biti možda bombastično i veliko, ali će da ima smisla. On je već jednom izabrao put koji nije bio očigledan i iz toga izašao jači. Poslije Madrida, možda mu je upravo to potrebno: manje buke, više kontrole.

Ono što je sigurno jeste da jedan neuspjeh, čak i u Real Madridu, ne briše ono što je radio prije toga. Trenerske karijere se ne mjere u mjesecima, već u ciklusima. Alonso je tek na početku svog.

Madrid mu je dao lekciju, ne etiketu. A treneri koji iz Madrida izađu sa lekcijom, a ne sa ožiljkom, obično se vrate jači.