Američki socijalni psiholog i profesor na Univerzitetu u Njujorku, Džonatan Hajt, upozorava da se nalazimo usred najvećeg nenamjernog društvenog eksperimenta u istoriji čovječanstva.
Foto: Ilustracija /Pixabay
Kako je ukazao, djecu smo iz svijeta u kojem su evoluirala da uče, igraju se i razvijaju otpornost premjestili u virtuelni prostor za koji njihov mozak biološki nije pripremljen, a posljedice tog eksperimenta danas su vidljive širom svijeta, prenosi Dan.
Univerzitet Crne Gore objavio je video koji prikazuje istraživanje profesora Hajta. Kako je objašnjeno, u knjizi ,,Anksiozna generacija” (2024), Hajt objedinjuje višedecenijska istraživanja i nudi jedno od najuticajnijih savremenih djela na raskršću sociologije, razvojne psihologije i neurobiologije. Sa UCG ističu da Hajtovi nalazi ukazuju na globalnu epidemiju mentalnih poremećaja i jasnu uzročno-posljedičnu vezu između masovne upotrebe pametnih telefona i korišćenja društvenih mreža i dubokih neurobioloških promjena kod mladih.
Prema Hajtu, između 2010. i 2015. dogodila se najbrža društvena promjena u istoriji – tzv. Great Rewiring. Djetinjstvo zasnovano na igri, koje razvija emocionalnu regulaciju, samokontrolu i otpornost na stres, zamijenjeno je djetinjstvom uz mobilne telefone. Iz straha da djeca ne budu socijalno isključena, roditelji su masovno počeli da im daju pametne telefone, što se pokazalo kao klasična socijalna zamka. Od 2012/2013. bilježi se nagli porast depresije, anksioznosti i suicidalnosti kod adolescenata, što potvrđuju međunarodni podaci iz SAD, Velike Britanije, Kanade, Australije i skandinavskih zemalja. Ovaj period koincidira sa masovnom dostupnošću pametnih telefona, ubrzanim razvojem društvenih mreža i uvođenjem algoritamskih fidova, kao i funkcija poput Snapchat streaks, koje podstiču neprekidnu komunikaciju i zavisničke obrasce ponašanja.
Od 2010. do 2021.godine stopa suicida porasla za 167 odsto
Empirijski dokazi iz longitudinalnih studija potvrđuju porast anksioznosti i depresije. Istraživanja pokazuju da adolescenti koji ograniče korišćenje društvenih mreža na 30 minuta dnevno bilježe značajan pad simptoma depresije već nakon nekoliko sedmica. Britanska longitudinalna studija ukazuje da su negativni efekti društvenih mreža najizraženiji tokom puberteta. PISA podaci potvrđuju da je od 2012. porastao osjećaj usamljenosti i otuđenosti kod petnaestogodišnjaka širom zapada. Do 2020. godine, jedna od četiri tinejdžerke u SAD imala je veliku depresivnu epizodu, dok su stope samopovređivanja kod djevojčica uzrasta od 10 do 14 godina utrostručene, a stopa suicida porasla za 167 odsto između 2010. i 2021. godine, ukazuje Hajt.
,,Na osnovu istraživanja ‘Monitoring the Future i American Time Use Survey’, Hajt pokazuje da je došlo do presudnog prelaska sa ‘visokopropusnih’ interakcija licem u lice na ‘niskopropusne’ digitalne signale. Vrijeme provedeno sa prijateljima smanjilo se za 60 do 70 odsto u odnosu na 2010. godinu, čime je izgubljena navika direktnog socijalnog kontakta. Pored društvenih i emocionalnih posljedica, javljaju se i biološke. Plava svjetlost ekrana i večernje skrolovanje ozbiljno narušavaju san i kognitivni oporavak mladih. Tinejdžeri danas u prosjeku spavaju oko sedam sati, umjesto preporučenih devet. Plava svjetlost inhibira lučenje melatonina, dok noćno skrolovanje i stalne notifikacije dodatno skraćuju san za jedan do dva sata. Istovremeno, konstantne notifikacije oblikuju mozak za ‘plitku pažnju’. Stotine digitalnih signala dnevno uslovljavaju stalno prebacivanje fokusa, smanjuju kapacitet za koncentraciju i duboko razmišljanje. Posljedica su porast ADHD dijagnoza i opadanje intelektualnih sposobnosti. Studije pokazuju da takve distrakcije fragmentiraju pažnju slično multitaskingu i dugoročno oštećuju prefrontalni korteks”, objašnjava Hajt.
On ukazuje da algoritmi društvenih mreža dodatno pogoršavaju problem jer se zasnivaju na principu varijabilnog nagrađivanja – na istom mehanizmu koji koriste aparati za kockanje. Nepredvidivi lajkovi, komentari i streaks održavaju korisnike u stalnoj povratnoj sprezi, slabe kontrolu impulsa i doprinose razvoju zavisnosti.
KOMENTARI (0)